Pitajte Veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, ishrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.
Postavite pitanjeOdgovara: Mirjana Pejčić, dr. vet. med. Pet centar, Patrijarha Dimitrija 14 (Capitol Park), Beograd - Rakovica P: Skoro sam kupila zlatnu ribicu za koju nisam znala koje je vrste. Posle 2 dana joj je jedno oko baš poraslo i na netu sam pronašla da je to teleskopska ribica, za koju su tipične takve oči. Zanima me da li je normalno da je samo jedno oko tako veliko dok je drugo normalno. Hvala na odgovoru.O: Postoji nekoliko razloga zbog kojih se dešava ispupčenje očiju.Radi se o bakterijskim infekcijama koje nastaju kao posledica lošeg kvaliteta vode (pop-eye) ili mehaničke povrede, mehanička povreda sama po sebi (što je kod teleskopa, s obzirom na građu očiju, vrlo često), parazitarna invazija i slično.Ukoliko se radi o bakterijskoj infekciji, lečenje je poprilično dugotrajno, a sprovodi se ciljano baktericidnim preparatima (Bactopur, Bactopur direct, Furanol...) ili preparatima širokog spektra delovanja (Medimor, General tonic).Parazitarne infekcije koje se ispoljavaju očnom mrenom još su teže za lečenje i, nažalost, na tržištu ne postoje odgovarajući preparati kojima bi se tretirale.O ispupčenju očiju kod ribica možete detaljno pročitati na stranicama koje glase Ribica pliva naopako i ima ispupčene oči i Ispupčene oči i mrena (bele tačke ili naslage na očima).Preporučila bih Vam da u svakom slučaju odmah zamenite trećinu vode iz akvarijuma i da ubuduće istu menjate nešto češće, kako biste otklonili sumnju na promenu izazvanu lošim kvalitetom vode.O karakteristikama telepskop ribice možete pročitati u tekstu koleginice Aleksandre Todosijević, dr. vet. med., u teksu koji glasi Teleskop ribica.
Mirjana Pejčić | 14.09.2023.
Odgovara: Ana Jovanović, dr. vet. med. Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd P: U akvarijumu imamo različite tropske ribice. Prema tome održavanju i doziranju tečnosti koje su preporučene, primetio sam da se pojavio neki neugodan miris. Napominjem da voda na oko nije zagađena i koristimo Juwelov filter za filtraciju koji ima više različitih sastava. Molim za savet i da li je nužno da se brinem oko toga ili ne, pa vas molim da mi kažete koja je optimalna ph vrednost akvarijske vode. Unapred hvala. LukaO: Uzroci pojave neugodnog mirisa iz akvarijuma mogu biti usled prevelikog broja ribica, uginule ribice i biljke, previše hrane koja se taloži na dnu ili iza biljaka, ukrasa i filtera, rekcija preparata koje koristite za održavanje u akvarijumu, prečesto davanje hrane, hrana koja brzo tone, neredovno menjanje vode... Preporučuje se jednom nedeljno promeniti 10-15% od ukupne vode. Takođe, previsoka temperatura prostorije u kojoj držite akvarijum ubrzava i potiče procese u vodi pa radi toga osećate pojačan i neugodan miris. Pokušajte da proverite da li ima zaostale hrane i komadića biljaka, proverite i filter pa ga potom i očistite. Smanjite ili potpuno izbacite iz upotrebe tečosti ili preparate za održavanje kroz neko vreme.
Ana Jovanović | 14.09.2023.
Odgovara: Aleksandra Todosijević, dr. vet. med. Pet centar, Autoput za Novi Sad 124 (Zemun Park), Zemun P: Hteo bih da vas pitam nešto o ribici kuli-kuli, njene karakteristike, način uzgajanja. Hvala. Pozdrav. Vujadin O: Poštovani, Kuli Kuli (Coolie Loach, Kuhli Loach, Leopard Eel, Prickly Eye, Khuli Loach, Acanthophtalmus kuhli kuhli, Pangio kuhlii, Cobitis kuhlii) je slatkovodna riba iz Azije koja nastanjuje rečne potočiće i nizijske kanale i rečne tokove. Jednostavno se uzgaja, pogotovo ako se u istom akvarijumu nalazi 5-6 pari ribica.Hrani se na dnu, i kao hranu koristiće sve što padne na dno, pijavice ili crve.U akvarijumima se može hraniti do tri puta dnevno.Kuli Kuli je ribica koja je najaktivnija noću, a kada je njeno držanje u pitanju zahteva da se obezbede mesta gde može da se sakrije, kao što je šljunak, pesak, kamenje sa otvorima i nisko vodeno bilje. Često se mogu naći skrivene u filterima za vodu (za akvarijume) ili u njihovoj okolini.Zapremina akvarijuma treba da bude najmanje 76 litara a optimalna temperatura izmedju 24.4-27.8 stepeni Celzijusa, a optimalna pH vode treba da bude izmedju 5.5-7.5.Životni vek im je od 3-17 godina.
Aleksandra Todosijević | 14.09.2023.
Odgovara: Ana Jovanović, dr. vet. med. Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd P: Imam akvarijum od 63l. U njemu ima gupija, 2 čistača i još neke vrste ribica. Imam i još jednu ribicu koju držim odvojeno. Nisam sigurna koje je vrste, ali mi neki kažu da je barbus. Tamnosmeđkaste je boje i ima zlatani odsjaj. Jako je otporna, podnosi sve temperature, dobro jede i živahna je.Temperatura vode u kojoj je držim je slična onoj u akvarijumu. Malo je veća od ostalih. Smem li da je stavim u akvarijum s ostalim ribicama? Jedna osoba koja radi u pet shopu mi je rekla da bi ta ribica napadala druge i jela ih. Je li to istina? DajanaO: Moguće je da se radi o ribi pod nazivom Barbus rosy (Puntius conchonius).Mužjaci i ženke su inače srebrno/zlatne boje. Kada mužjaci dostignu svoju punu veličinu poprimaju crveno/roza boju. Ženke su po pravilu nešto duže, a kada su pune ikre i nešto deblje. Društvene su ribe (jatne) pa ih nije dobro držati same, a traba napomenuti kako ne vole ribe s dugim perajama, koje non-stop "gnjave" i love po akvariju pa ih grickaju za peraje. Ne treba ih držati sa skalarima, gouramijama, guppyjima ili muškim betta borcima.Jako su agresivni kad je u pitanju hrana. Poješće sve, a kako su vrlo proždrljive, često se prejedu. Kada se drže s drugim ribama treba obratiti pažnju da i druge ribe dođu do hrane.Svakako bi pre naseljavanja "nepoznate ribe" u akvarijumu bilo potrebno proveriti o kojoj se vrsti radi pa uporediti njenu eventualnu kompatibilnost s ostalim ribama.
Ana Jovanović | 14.09.2023.
Odgovara: Nikola Mišić, dr. vet. med. Pet centar, Senatandrejski put 11 (BIG), Novi Sad P: Imam akvarijum od 120 l, formiran od 10 meseca prošle godine i za sad imam 2 čistača, 2 botije, 2 zebre, 10 neonki i 2 puža. Molim da mi odgovorite da li smem dodati još koju ribicu, a ako da koja bi se vrsta lepo udomila sa ovim nastanjenim? Za sad se sve super pokazalo, nemam nikakvih problema, osim što mi pužići jabučari ponekad pojedu mladice biljka, pa avs molim da mi kažete kako da to rešim? Unapred hvala,TinaO: Trenutno je vaš akvarijum nastanjen s otprilike pola mogućeg kapaciteta.Kapacitet lako možete izračunati na način da za svaki centimetar dužine odrasle ribe zaračunate 1-2 litre vode.Primer, zebrici od nekih 4 cm treba oko 6 litara vode.Mislim da bez problema možete dodati još 5 zebrica (ipak su one jatne ribe) i naprimer jedno jato od 8 kom Serpa tetri, Pristela ili primer Limun tetri. Navedene ribice su uglavnom tolerantne prema ostalim ribama, poprilično aktivne i otporne.Što se tiče puževa, tu na žalost nema pomoći. Mladice za njih predstavljaju pravu poslasticu i gotovo da nema načina da se to spreči.
Nikola Mišić | 14.09.2023.
Odgovara: Aleksandra Todosijević, dr. vet. med. Pet centar, Autoput za Novi Sad 124 (Zemun Park), Zemun P: Nameravam da kupim ribu... Dvoumim se između crvenkapice i borbene ribe. Pre neki dan sam bila u Pet centru i tamo su mi rekli da crveni poklopac nije potreban za filter, a na vašoj stranici sam pročitala da je potreban. Pitam se šta je od toga tačno i pitam se za početnika, je li bolji crv ili borac i zašto ?? Hvala vam, Lana. O: Ako želite da imate četiri ribe, preporučujem akvarijum od najmanje 25 litara, a možda i veći. Ako se odlučite za Crvenkapu (pripada hladnomodnoj ribi), najbolja kombinacija je sa ribom iz iste grupe (hladnomodom). Beta-fighter pripada toplovodnim ili tropskim ribama. Budući da je izuzetno otporna riba, može se držati zajedno sa hladnomodnom ribom. Dva mužjaka ne odlaze u jedan akvarijum jer su izuzetno agresivni jedni prema drugima. U svaki akvarijum, pa i najmanji, poželjno je ugraditi filter pumpu zbog ređih promena vode (svaka promena je stresna za ribe), a biološki uslovi u akvarijumu su bolji. Bilo bi poželjno opremiti akvarijum odgovarajućim osvetljenjem (lampe koje emituju dnevnu svetlost UVA i UVB). Dekoracija akvarijuma je stvar izbora i ukusa. Za bolje obogaćivanje kiseonikom može se dodati vazdušna pumpa.
Aleksandra Todosijević | 14.09.2023.
Odgovara: Ana Jovanović, dr. vet. med. Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd P: Koliko živi akvarijumska žaba? Možete li mi reći nešto o uzgoju i šta mi za to treba? Hvala vam! Jana O: Akvarijumske žabe nisu zahtevni kućni ljubimci i zato se preporučuju početnicima. Mogu se držati sa zlatnim ribicama. Takođe se mogu hraniti hranom sa zlatnim ribicama. Akvarijumske žabe mogu se hraniti manjim crvima svaka 3-4 dana ili koristiti smrznutu hranu. Žive ispod površine vode, ali na površinu izlaze i zbog kiseonika. Akvarijum ne mora biti velik, ali ako se uz njih drže zlatne ribice, veličina akvarijuma izračunava se na osnovu veličine i broja riba. Voda mora biti čista i pripremljena sredstvima za prečišćavanje vode koja vezuju hlor i teške metale. Temperatura vode je ista kao i kod riba sa hladnom vodom (22-25ºC). Takođe se preporučuje filter, tako da ne moraju previše često da menjaju vodu što je za njih prilično stresno. Idealni pH vode je 7,2-7,6. Pored zlatnih ribica, mogu se držati i sa toplovodnom ribom (tetre, ajkule, hladnjake) i beta.
Ana Jovanović | 14.09.2023.
Odgovara: Ana Jovanović, dr. vet. med. Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd P: Kupio sam panj kod vas i nikako da potone. Kuvao sam ga 2 sata i ništa, potapao u hladnu vodu i opet ništa. Zanima me kako da ga potopim, a da ne koristim neke utege, tj. da li ga mogu zameniti (imam račun). Hvala, IvanO: U ponudi Pet centra su dve vrste drva za akvarijume: mangrovo i mopan. Prodaju se u komadima različitih veličina, vrlo su tvrda, teška i potpuno prosušena. Zanimljivih su oblika i specifičnih boja, a idealan su prirodni zaklon za manje ili plašljivije ribe.Mangrovo drvo raste u poplavnoj ravnici reka u blizini njihovih ušća u more. Tamo se mešaju slatka i slana voda, pa je posebnost ove vrste drveća korenje prilagođeno slanoj vodi. Zato se često preporučuje prokuvati komade drveta za akvarijume u posoljenoj vodi. Mangrovo drvo češće se koristi u akvaristici kad je za ribice potrebna kiselkasta voda. Zbog svog kvaliteta, posebno je cenjeno drvo koje raste u Maleziji.Drvo mopan raste u Africi, ali u alkalnom tlu i na područjima koja nisu poplavljena.Akvaristi preporučaju da se komadi drva prokuvaju 2-3 sata, i zatim naglo prebace u hladnu vodu i tako ostave dalje 2-3 sata. Preporučam vam da postupak ponovite, s tim da drvo ostavite u vodi i preko noći. Ono će se postupno širiti i upijati vodu. Nemojte odustati, potopite drvo i više dana jer će svakako postajati sve teže i potonuće. Vodu ne treba stalno prokuvavati, ali je to dobro jednokratno učiniti kako bi uništili mikroorganizme s površine drveta. Isto tako, bilo bi dobro pre unošenja u akvarijum prokuvati pesak i novonabavljene ukrasne predmete.
Ana Jovanović | 14.09.2023.
Odgovara: Mirjana Pejčić, dr. vet. med. Pet centar, Patrijarha Dimitrija 14 (Capitol Park), Beograd - Rakovica P: Mladi skalar nema spoljnih tragova bolesti. Aktivan je, pliva, peraja su mu podignuta. Traži hranu, ali kada proguta hranu, odmah je ponavlja - ne može da proguta hranu. Ostale ribe, njih 14 izgledaju zdravo, itd. Hvala na odgovoru. SpiroO: Uzrok takvog skalarnog ponašanja su bolest ili stres ili kombinacija oba faktora. Skalar je vrlo otporna riba u normalnim uslovima akvarijuma koja se retko razboli i uglavnom od prvog unosa ribe ostaje za sledeću generaciju. Stresor koji uzrokuje ovo ponašanje je gubitak para, odnosno partnera. Naime, skalari u ranom dobu pronalaze kako par ostaje zauvek povezan. To je jedan od razloga za odbijanje, tj. Pljuvanje hrane. Takođe postoji mogućnost da mu hrana nije prikladna, pa možete probati granule i / ili crve i smrznutu hranu i poslastice od ribe poput dafnije, krvnog crva marke Tetra.Svakako bi bilo poželjno izdvojiti skalar i ako je bolest samo treba lečiti. Pratite ribu da biste videli da li se nešto pojavljuje na telu i shodno tome, možda će biti potrebno da se cilja.
Mirjana Pejčić | 14.09.2023.
Odgovara: Aleksandra Todosijević, dr. vet. med., Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd P: Obožavam životinje, a pošto živim sama duže vreme, razmišljam koju da uzmem za kućnog ljubimca. Odlučila sam se za majmuna. Da li bi mogli da mi preporučite nekog majmuna koji ne raste mnogo i da mi kažete gde treba da spava, kako da mu dajem hranu i šta, iz čega da mu dajem vodu i ostalo što je bitno za izdržavanje malih majmuna. MajaO: Majmuni pripadaju porodici primata, red majmuna. Majmuni nisu slični drugim kućnim ljubimcima. Primarno su divlje životinje, pa je briga o njima izuzetno komplkovana i osetljiva - zbog njihovog društvenog i emotivnog života. Budući vlasnik morao bi biti emotivno zrela i uravnotežena osoba jer su majmuni jako inteligentni i senzibilni pa neće napredovati ukoliko nemaju dobre uslove života, a pod time ne mislim samo na prostor. Čak bih se usudila ići do te mere i reći da bi se za majmuna morali brinuti kao i za malo dete. Inače su neuredni i nemaju običaj da pospremaju svoj životni prostor. Vole bacati stvari po podu i vole igračke (što šarenije to bolje). Veterinara je dovoljno posećivati po potrebi, što znači kada primetite da sa majmunom nešto nije u redu. Kavez za majmuna mora biti ekstremno prostran - da u njega stanu grane sa zelenilom i kućica u kojoj će spavati. Posebno treba paziti na njihovo zdravlje jer su podložni velikom broju bolesti od kojih boluju i ljudi. Za kućno držanje, česti su slučajevi vrste - Zlatnoruki tamarin, pa ću Vam o njemu pisati.Tamarini se još nazivaju "kraljevima džungle" jer im dlaka oko lica sliči lavljoj grivi. Lion tamarini su slični Marmosetima. Dugački su oko 26 cm, a teški oko 0,6 kg. Žive u familijarnim grupama. Jednom godišnje imaju obično dva mladunčeta (blizance). Polno su zreli sa 18 meseci. Stariji blizanci ostaju duže vreme sa roditeljima kako bi im pomogli oko brige sa novim blizancima. Graviditet kod njih traje 125 - 132 dana. Oba roditelja se brinu za podmladak. Majka doji mladunčad svaka 2 - 3 sata, a otac se brine za njih tako što ih nosi na leđima. Tamarini žive u tropskim šumama Brazila. Aktivni su po danu, a noću se skrivaju u šupljinama drveća. Spadaju u omnivore, što znači da vole jesti i životinje i biljke. 80% jelovnika im čini voće, a hrane se još insektima i malim vertebratima (mali gušteri i zmije). Tamarini međusobno komuniciraju tresanjem, cviljenjem i kvocanjem. Njihovi prirodni neprijatelji su orao i jaguar. Tamarini žive prosečno 15 - 18 godina. Osim tamarina, za kućno držanje popularni su i kapucini. To je takođe vrsta malih majmuna, poznatih po inteligenciji, a posebno po sposobnosti držanja oruđa. Kapucini se mogu dresirati za pomaganje osobama koje boluju od tetraplegije. Molimo Vas da dobro razmislite pre nego što se odlučite na kupovinu takve egzotične životinje, jer se radi o živome biću, a ne o igrački koja će Vas uveseljavati 3 dana. Briga o njima je veoma delikatna i zahtevna.
Aleksandra Todosijević | 14.09.2023.
Odgovara: Mirjana Pejčić, dr. vet. med., Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd P: Želim nabaviti vijetnamsko prase, a pošto nigde ne mogu da nađem ništa o njihovoj ishrani, držanju i vakcinacijama molim vas da mi o tome nešto kažete. Unapred sam vam zahvalna, ŽanetaO: Svinje su papkari (Ungulatae) iz roda Sus u porodici sisara zvanoj Suidae. Svinje su svaštojedi, pa ih je relativno jednostavno uzgajati. Imaju odlično čulo njuha. Smatraju se jednim od nainteligentnijih životinja, pa ih je, prema nekim navodima, lakše dresirati nego pse. Mini svinje izvorno potiču iz Vijetnama i prvo su bile unesene u Sjedinjene Američke Države 1984. godine. Američko udruženje minijaturnih svinja (AMPA) postavila je neke osnovne smernice o samoj rasi. Kod rase minijaturnih svinja razlikuju se pet varijeteta: vijetnamska (potbellied), Juliani, Gvinejska svinja, meksička gola svinja, svinja sa ostrva Ossabaw. Od tog vremena uzgajivači imaju uspone i padove u postizanju idealne veličine i težine mini svinje kao kućnog ljubimca. Težina nije jedini pokazatelj njene veličine. Naime, njihovo telo čvrsto je i kompaktno. Za primer, mini svinja teška 50 - tak kilograma, može biti veličine psa koji teži od 15 - 20 kilograma. Bez obzira na navedene prosečne težine mini svinja, napominjem kako i one kao i sva živa bića unutar vrste dolaze u različitim veličinama i težinama. Sa pravilnim režimom hranjenja i aktivnošću mini svinja će izrasti u veličinu kako joj je genetski određeno. Na težinu svinje može se uticati dohranjivanjem i naravno kretanjem. Navedeno nije preporučljivo jer može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Najčešća rasa mini svinje kao kućnog ljubimca je potbellied svinja (poznata i kao vijetnamska, minijaturna ili kineska); zatim gvinejska svinja koja je veličine veće potbellied svinje, ali izgleda mnogo tanja i viša, ima dužu dlaku; takozvane mikromini svinje za koje se navodi kako su one u stvari normalne potbellied svinje, ali hronično pothranjivane i neishranjene u pokušavanju da ostanu male. Životni vek tako tretiranih svinja je oko 5 godina iz razloga što sama svinja ostane sitna, no njeni organi se razvijaju do normalne veličine. Još ih nazivaju i teacups, micro - mini's, European bluebutts. Kao najmanje svinje navode se Royal Dandies (toy svinja). Uzgajaju ih u Severnoj Americi u jedinoj uzgajivačnici za sada. Dostižu odraslu težinu od 11,25 - 29,25 kg, to umnogome zavisi od načina na koji se hrani mini svinja i koliko se kreće.Ova svinja nastala je selekcijskim radom kroz 19 godina, što je i sam pokazatelj koliko dugo vremena je potrebno za postizanje genetskog menjanja same životinjske vrste. S obzirom kako su svinje relativno novi kućni ljubimci, ne postoji nikakva garancija bilo od odgajivača ili dobavljača da će izrasti u malu svinju. One rastu do 3 godine starosti. Jedini način kako bi imali uvid koliko je stvarna veličina je da je nabavite kao odraslu u starosti 4 godine. Kao relativno pouzdan podatak o veličini odrasle mini svinje može se dobiti i proverom izgleda roditelja svinje. Poznati holivudski glumac, Džordž Kluni je dugo godina imao patuljastu vijetnamsku svinju po imenu Maks. U ishrani svinja na našem podneblju koriste se uglavnom gotove smeše: potpune krmne smeše – za ishranu svih kategorija svinja, peletirane smeše, dopunske smeše, vezivati za svinje / mineralno vitaminske predsmeše i sl. U našoj zemlji dva puta godišnje vrši se vakcinacija protiv zaraznih bolesti (svinjska kuga) klasičnih vrsta svinja, koje su namenjene za uzgoj.Zbog specifičnosti minijaturnih rasa svinja, za sve dodatne informacije o vakcinaciji, ishrani i zdrastvenoj zaštiti, preporučujemo da se obratite Fakultetu veterinarske medicine u Beogradu.
Mirjana Pejčić | 14.09.2023.
Odgovara: Mirjana Pejčić, dr. vet. med., Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd P: Želim da za kućnog ljubimca kupim majmuna kapucina. Interesuje me kako da se brinem o njemu, čime da ga hranim, gde da spava i ostalo što je potrebno za njegovu negu? DjinaO: Primati (Primates) su red iz podvrste viših sisara. Nauka koja se bavi proučavanjem primata naziva se primatologija. Izraz majmun koji se koristo za taj red je bio zbunjujući, jer se zatim delio na podred pravih majmuna i podred polumajmuna. Danas se primati dele na podred Strepsirrhini i Haplorrhini (čovekoliki majmuni - Hominidae, uključujući i čoveka - Homo sapiens). Majmuni pripadaju porodici primata, red majmuna. Majmuni nisu slični drugim kućnim ljubimcima. Primarno su divlje životinje, pa je briga o njima izuzetno komplikovana i osetljiva - zbog njihovog društvenog i emotivnog života. Osim ljudi koji nastanjuju čitavu zemlju, područje na kojem obitavaju primati je najvećim delom ograničeno na tropske i suptropske delove Amerike, Afrike i Azije. Na područu američkog kontinenta, primati žive od juga Meksika pa do severnih delova Argentine. Majmuni koji su nekada živeli na Karibima su izumrli, a danas tu žive samo primati koje su doveli ljudi. U Africi su široko rasprostranjeni, s tim da najveći broj različitih vrsta doseže južno od Sahare. Na Madagaskaru se razvila posebna grupa primata, i svi su iz podvrste polumajmuna nelenjivaca. U Aziji žive na Arapskom poluostrvu (postoji mogućnost, da su jednu vrstu pavijana koji žive na tom području tamo doneli ljudi), Indijskom potkontinentu, Kini, Japanu i Jugoistočnoj Aziji. Istočna granica područja gde žive u Aziji su ostrva Sulawesi i Timor. U Evropi slobodno živi samo jedna vrsta, Berberski majmun (Macaca sylvanus) na Gibraltaru, medjutim i tu su populaciju verojatno ljudi doneli u ovo područje. Sa izuzetkom ljudi, drugih primata nema u severnoj Americi, najvećem delu Evrope, severnim i centralnim delovima Azije, na području Australije i Okeanije, kao ni na zabačenim ostrvima i polarnim područijima. Za razliku od nekih drugih grupa sisara, ljudi primate nisu u većoj meri naseljavali na druga područja. Izuzetak su pavijani u Arabiji, berberski majmuni na Gibraltaru, nekih ostrva Kariba i jedne grupe Macaca mulatta koji danas žive na Floridi. Iako su primati jedan relativno jasno određen red sisara, imaju vrlo malo takvih osobina koje se pojavljuju samo u tom redu i kod ni jednog drugog sisara. Veličina tela se kreće od samo 12 - 14 cm dugog i 40 grama teškog roda Microcebusa koji živi na Madagaskaru, i gorile koji može imati i do 275 kg. Generalno, majmuni iz grupe Strepsirrhini (prosečna težina 500 grama) su manji od grupe Haplorrhini (prosječna težina 5 kg), to je činjenica koja se zasniva na različitom vremenu dnevnih aktivnost. Kod nekih vrsta je vrlo izražen polni dimorfizam, tako da su mužijaci i dvostruko teži od ženki, a uz to se često razlikuju i bojom. Telo većine primata je pokriveno krznom, čija boja se kreće od bele preko sive do smeđe i crne. Dlanovi i tabani su kod većine vrsta goli, a neke vrste nemaju dlake niti na licu ili im je čak i cela glava gola (na primer uakari (Cacajao) iz porodice Pitheciidae). Od svih primata najmanje izraženu dlakavost ima čovek. Za primate su tipične relativno velike i prema napred okrenute oči. Imaju vrlo dobar vid i u odnosu na veličinu tela relativno veliki mozak. Najveće oči od svih primata imaju vrste iz roda Tarsus. Velika većina majmuna iz podreda Strepsirrhini (polumamuni nelenjivci) su noćne životinje i imaju mrežnicu prevučenu slojem koji se naziva Tapetum lucidum, a služi da reflektovanjem ostatka svetla pojačava vidljivost u mraku. Između podreda Strepsirrhini (koji se u nekim jezicima nazivaju "vlažnonosci") i podreda Haplorrhini (suprotno vlažnonoscima, ovu grupu nazivaju "suvonoscima") postoji razlika u građi rhinariuma. Kod "vlažnonosaca" on je pun žlezda i vlažan i odraz je vrlo razvijenog čula mirisa. Suprotno tome, suvonosci to nemaju, i njuh im je daleko manje razvijen.Najstariji fosilni nalazi primata imaju formulu zuba 2 - 1 - 4 - 3 po jednoj polovini čeljusti, što znači da su imali dva sekutića, jedan očnjak, četiri prednja kutnjaka i tri kutnjaka, što znači da su imali ukupno 40 zuba. Najviše zuba recentnih vrsta primata imaju lemuri i kapucini čija je formula 2 - 1 - 3 - 3. Neki rodovi su zbog svog načina ishrane izgubili još neke zube. Majmuni Starog sveta, uključujući čoveka imaju formulu 2 - 1 - 2 - 3, što znači da imaju ukupno 32 zuba. Pre svega iz oblika kutnjaka se može izvući puno zaključaka o načinu ishrane pojedine vrste. Tako vrste koje se hrane pre svega voćem, imaju kutnjake okruglastog oblika. Kutnjaci kod vrsta koje bi se mogle nazvati bubojedima, su upadljivo šiljasti, dok kod vrsta koje se hrane pre svega lišćem, kutnjaci imaju oštre ivice kako bi lakše sažvakali tvrde listove. Kako većina primata živi na drveću, njihovi su udovi dobro prilagođeni takvom načinu života. Zadnji su im udovi gotovo uvek duži i snažniji od prednjih (izuzetak su giboni i čovekoliki majmuni) i imaju najveću ulogu u kretanju. I prsti prednjih i zadnjih udova su u najvećoj meri prilagođeni tim potrebama. Osobina svih vrsta primata (osim čoveka) je suprotnost nožnog palca ostalim prstima na stopalu. Jednako tako, većina vrsta koja se kreće granama kroz krošnje ima i palac na šakama suprotan ostalim prstima, dok se kod vrsta koje se sa grane na granu obešeni o prednje udove i uz to se hvataju i repom o grane, palčevi su se povukli tako da ih više nemaju (primer su sakati majmuni (Colobinae), kao i porodica Atelidae urlikavci, hvataši i vunasti majmuni). Prsti i na prednjim i na zadnjim udovima završavanju noktima umesto kandžama. Jedino polumajmuni nelenjivci imaju na drugom nožnom prstu kandžicu koja im služi za čišćenje i negu krzna. Dlanovi i tabani nemaju dlake i imaju područja koja su vrlo osetljiva na dodir. Velikom broju sisara koji žive na drveću rep je vrlo važan deo tela koji služi balansiranju i održavanju ravnoteže u krošnjama, pa tako i primatima. Međutim, rep se može povući ili potpuno nestati. Osim čovekolikih majmuna, koji generalno nemaju repove, dužina repa ili njegov nedostatak nema nikakvo značenje za utvrđivanje srodnosti među vrstama, jer se kod mnogih vrsta pojavljuje samo patrljak od repa sasvim nezavisno od razvoja. Čak unutar jednog roda postoje vrste nemaju rep ali i takve, kojima je rep duži od tela. Rep kojim se mogu hvatati za grane razvili su samo neki rodovi majmuna Novog sveta, hvataši i urlikavci. Njihov rep sa donje strane nema dlake, a snabdeven je vrlo osetljivim živčanim stanicama. Pretpostavlja se da su se primati razvili od životinja koje su nastanivale drveće. Još i danas postoji veliki broj vrsta primata koji jedva da ponekad siđu na tlo. Druge vrste žive delimično na tlu, a samo nekoliko vrsta žive isključivo na tlu. Pojednostavljeno, Strepsirrhini su uglavnom aktivni noću (uz pojedine izuzetke) dok su Haplorrhini, opet uz neke izuzetke, uglavnom dnevno aktivni. U odnosu na načine kretanja, ukupno gledajući, primati koriste sve postojeće načine kretanja. Pri tome, od vrste do vrste postoje razlike.Primati su u najvećem broju slučajeva razvili složene oblike socijalnog ponašanja. Pravi samotnjaci su među primatima retki, čak i kod vrsta koje pretežno žive same (orangutan) područja na kojima obitavaju, preklapaju se reviri ženki sa revirom mužjaka, pa se kod parenja daje prednost partnerima sa tih preklapajućih područja. Neke druge vrste žive u dugogodišnjim monogamnim vezama (giboni, vunasti lemuri). Medjutim, većina primata ipak živi u grupama u kojima često vlada hijerarhija. Pri tom se mesto na hijerarhijskoj lestvici utvrđuje različito, zavisno od vrste. To može biti rezultat borbi između takmaca, starost, rodbinske veze ili na druge načine. I komunikacija i interakcija imaju vrlo značajnu ulogu u socijalnom životu primata. Većina vrsta je razvila niz glasova za obeležavanje teritorije, za potragu za članovima grupe, za pretnju ili upozorenje konkurentima i slično. Posebno su poznati prašumski "koncerti" urlikavaca, kao i "pesma" u duetu parova gibona. Pretpostavlja se da su se preci primata hranili insektima, medjutim većina svih vrsta su danas biljojedi. Mnoge vrste se hrane pretežno voćem, a dopunjavaju ga lišćem, cvetovima, pečurkama, semenjem i drugim delovima biljaka. Mnoge vrste su svejedi, koji biljnu hranu dopunjavaju i životinjskom. Pavijani i šimpanze spadaju u rodove koji povremeno love i nešto veće sisare (zečeve, male primate). Primate odlikuje relativno dugo razdoblje skotnosti, dugotrajno razdoblje odrastanja mladunaca i dug život. Strategija ovih životinja je investiranje puno vremena u podizanje mladunaca, zato je i stopa razmnožavanja niska. Najkraće vreme skotnosti imaju patuljasti lemuri (Cheirogaleidae), a traje tačno 60 dana, dok je to kod većine vrsta između četiri i sedam meseci. Najduža trudnoća je kod gorila i traje devet meseci. Kod većine vrsta prevladava rađanje jednog mladunca. I kod vrsta koje rađaju više mladunaca retko se dogodi da ih bude više od dva, eventualno tri u jednom leglu. Budući vlasnik morao bi biti emotivno zrela i uravnotežena osoba jer su majmuni jako inteligentni i senzibilni pa neće napredovati ukoliko nemaju dobre uslove života, a pod time ne mislim samo na prostor. Čak bih se usudila ići do te mere i reći da bi se za majmuna morali brinuti kao i za malo dete. Inače su neuredni i nemaju običaj da pospremaju svoj životni prostor. Vole bacati stvari po podu i vole igračke (što šarenije to bolje). Vole se igrati sa lutkama, automobilima, loptama - sve što im je u tom trenutku zanimljivo. Veterinara je dovoljno posećivati po potrebi, što znači kada primetite da sa majmunom nešto nije u redu. Kavez za majmuna mora biti ekstremno prostran - da u njega stanu grane sa zelenilom i kućica u kojoj će spavati. Posebno treba paziti na njihovo zdravlje jer su podložni velikom broju bolesti od kojih boluju i ljudi. Kapucin spada u porodicu Cebus. Postoje četiri vrste: cebus albifrons, cebus apella, cebus capucinus i cebus alivaceus. Prirodno stanište ovih majmuna je južna Amerika, a zavisno od vrste rasprostranjeni su na području Ekvadora, Kolumbije, Brazila, Venecuele te Amazone. Društvene su životinje i žive obično u grupama od 15 - 20 jedinki. Što se jelovnika tiče prvenstveno se hrane voćem, a upotpunjuju ga raznim beskičmenjacima, insektima, gušterima, pticama, ptičjim jajima i malim glodarima. U zatočeništvu im treba osigurati dovoljno velika prvenstveno visoka nastamba, u koju se može smestiti kućica, pojilica, posuda za hranu i naravno dovoljno mesta za kretanje. Kapucini su poznati po inteligenciji, a posebno po sposobnosti držanja oruđa. Kapucini se mogu dresirati za pomaganje osobama koje boluju od tetraplegije.Molimo Vas da dobro razmislite pre nego što se odlučite na kupovinu takve egzotične životinje, jer se radi o živome biću, a ne o igrački koja će Vas uveseljavati 3 dana. Da li će te se odlučiti za mužjak ili ženku, izbor je samo na Vama. Još jednom napominjemo i skrećemo pažnju da je briga o njima veoma delikatna i zahtevna, tako da ukoliko niste u mogućnosti da preuzmete na sebe obavezu i zahteve koje iziskuje ovako inteligentno i senzibilno stvorenje, bolje je da u startu odustanete.
Mirjana Pejčić | 14.09.2023.
Odgovara: Ana Jovanović, dr. vet. med., Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd P: Poštovani, interesuje me da li kod vas mogu da kupim lemura? Ako postoji ta mogućnost, možete li mi reći nešto o uslovima održavanja te egzotične životinje? Unapred zahvalna. MilenaO: Lemuri (Lemuridae) su porodica iz reda primata. Svrstavaju se u podred Strepsirrhini koji je ranije nazivan "polumajmunima" što se više ne koristi, odnosno naziv se smatra zastarelim. Porodica Lemuridae obuhvata 13 vrsta razvrstanih u pet rodova. U ovu porodicu su se ranije svrstavali i patuljasti lemuri (Cheirogaleidae) i lepilemuri (Lepilemuridae) koji se danas razvrstavaju u zasebne porodice. Lemur catta je najpoznatiji rod i vrsta ove porodice, dok je rod Pachylemur izumro pre oko 1000 godina. Osim navedenih, tu su još i rod Eulemur koji obuhvata 5 vrsta, rod Varecia sa dve vrste, Hapalemur sa četiri vrste te Prolemur simus koji je jedan od najugroženijih primata na Madagaskaru. Lemuri žive na Madagaskaru i susednim Komorskim ostrvima. To su vitke životinjice sa dugim, gusto dlakavim repovima. Krzno im je mekano, svetlo obojeno i ponekad prošarano kontrastnim mrljama crne, bele, smeđe ili sive boje. Lemuri su veliki poput veverica ili mačke. Telo im je dužine 26 do 45 cm, a rep 28 do 60 cm. Mogu biti težine od 0,7 do 5 kilograma. Ženke i mužjaci su podjednake veličine. Prednji ekstremiteti su im kraći od zadnjih. Oči su im velike i okrenute prema napred, a na mrežnjači imaju sloj koji reflektuje svetlo što im poboljšava vid (slično kao kod mačaka). Lemuri su većinom noćne životinje koje uglavnom žive na stablima i lako skaču sa krošnje na krošnju. Pored lemura koji žive samo na drveću, postoje i vrste koje često silaze na tlo. Što se tiče njihove dnevne aktivnosti, postoje razdoblja mirovanja i glavne aktivnosti tokom dana, međutim aktivni su i danju i noću. Lemuri uglavnom žive u manjim do srednje velikim grupama do 18 ili do 20 jedinki, ali ima i onih koji su "samotnjaci". Imaju dobro razvijeno čulo mirisa i binokularan vid. Za obeležavanje teritorije lemuri koriste npr. urin i / ili analnu žlezdu. Formula zubala im je: 2 / 2, 1 / 1, 3 / 3 = 36. Pretežno su biljojedi pa se hrane cvetovima, voćem, lišćem... Omiljeno jelo im je semenje tamarinde, a ponekad pojedu i nekog insekta ili ptičje jaje. Nakon skotnosti između 90 i 150 dana, što zavisi od vrste, između avgusta i septembra, rađaju jedno ili dva mladunca. Nakon pet meseci mladi prestaju da sisaju, a nakon dve do tri godine u potpunosti polno sazru. Životni vek im je oko 20 godina.Uzimajući u obzir da ne postoje zvanične odgajivačnice (lemuri su divlje životinje) i praktično je nemoguće osigurati posebne uslove držanja, nismo u mogućnosti imati ove životinjice u prodaji. Takođe, za držanje ovih životinja su potrebne posebne dozvole zvaničnih institucija.
Ana Jovanović | 14.09.2023.
Odgovara: Mirjana Pejčić, dr. vet. med., Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd P: Poštovani. Interesuju me informacije o puževima, tj. nešto više o ovoj vrsti mekušaca. DejanO: Puževi (Gastropoda) su najbrojnija klasa mekušaca sa oko 45.000 vrsta. Postoji oko 30.000 savremenih vrsta, kao i oko 15.000 izumrlih. Fosilna istorija grupe je veoma bogata i duga - najraniji nalazi potiču iz kasnog kambrijuma (ranokambrijski rodovi poput Helcionella i Scenella više se ne smatraju pripadnicima ove klase), a filogeniju puževa karakteriše intenzivna adaptivna radijacija. Danas su puževi prisutni u skoro svim tipovima staništa i ekosistema (i vodenim i suvozemnim), i ako se ovaj podatak uzme u obzir mogu se sa punim prvom nazvati najuspešnijom klasom mekušaca. Morski puževi (više od dve trećine vrsta) su se prilagodili životu na svim tipovima dna, a postoje i uspešni pelagični oblici, naselili su slatke vode, dok su Pulmonata i još neke manje grupe naselile kopno zahvaljujući anatomskim adaptacijama. Poznati predstavnici ove klase su: prilepak (Patella), barski puž (Limnaea), vinogradski puž (Helix pomatia), puževi golaći, koji su bez ljušture – limaks (Limax) i arion (Arion). Puževi se hrane biljnom, životinjskom hranom, detritusom, a postoje i vrste koje se hrane filtrirajućim načinom. Digestivni sistem kod puževa počinje ustima u kojima se nalazi radula (koja je svojom građom prilagođena tipu ishrane). Postoji jedna velika akcesorna žlezda - hepatopankreas (koja vrši funkcije i jetre i pankreasa), kao i niz manjih akcesornih žlezdi. Krvni sistem je otvorenog tipa. Srce se sastoji od pretkomore (atrium) i komore (ventriculum). Respiratorni organi vodenih grupa su škrge. Kod kopnenih puževa su umesto škrga razvijena pluća. Plaštana duplja ima ulogu respiratorne duplje kod svih puževa. Nervni sistem je ganglioneran, sa ganglijama raspoređenim po celom telu. U najprimitivnijem stupnju razvoja nervnog sistema puževa, prisutne su (u paru) bukalne (usnene), cerebralne, pleuralne, pedalne, parijetalne (supraparijetalna i infraparijetalna) i visceralne ganglije. Tokom filogenije dolazi do koncentrisanja nervnih masa. Puževi su hermafroditi, a polne uloge su vremenski razdvojene. Stoga se oplođenje vrši između različitih jedinki (vidi sliku kopulacije puževa). Razviće morskih puževa odvija se metamorfozom preko trohofore i veliger larve. Ljuštura larvi naziva se protokonh. Kod kopnenih grupa razviće je direktno.Puževi su kao hrana mesojedim organizmima veoma značajna karika u lancu ishrane. Ponegde se koriste i u ljudskoj ishrani i sa tim ciljem gaje (helikokultura). Neke vrste golaća su važni oprašivači biljaka. Morski puževi roda Murex su se od davnina koristili za dobijanje pupurne boje (kojom su se, npr, označavale senatorske toge u Starom Rimu). Operkulumi nekih vrsta, kao i čitave ljušture, su se u Okeaniji koristili kao sredstvo plaćanja. Od samih početaka ljudske umetnosti, inspiracija za mnogobrojne ornamente je pronađena u ljušturama puževa, a i sam motiv puža je cenjen i čest u rimskim mozaicima. Puževi u umetnosti često predstavljaju i simbol nekog sporog događaja, ili sporog donošenja odluka.Većina poljoprivrednika smatra puževe štetnim usled njihove ishrane baštenskim biljkama.
Mirjana Pejčić | 14.09.2023.
Odgovara: Ana Jovanović, dr. vet. med., Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd P: Dobar dan. Ja sam Milan. Želeo bih da mi pošaljete informacije o lasici.Pozdrav od Milana.O: Lasica (Mustela nivalis) potiče iz roda Mustela, familije Kuna (Mustelidae). Telo lasica je dugo i vitko, sa dugim vratom, pljosnata i uska glava, i kratki udovi. Ove životinje imaju velike crne oči i velike okrugle uši. Na stopalima imaju pet prstiju sa oštrim kandžama. Masa zavisi od mesta lokacije, severno američka populacija ovih životinja je najmanja, dok one koje su nastanjene u severnoj Africi imaju najveću masu. Boja krzna im je čokoladna braon na ledjima i bela sa braon tačkama na donjem delu tela. Leti im je dlaka dugačka oko 1 cm, a zimi kada je oko 1.5 cm, krzno na čitavom telu poprimi belu boju što je karakteristično za severne predele a u južnim predelima braon krzno. Životni vek lasice je od 9 do 10 godina. Narastu od 165 do 205 mm, dok im je težina od 30 do 55 g. Lasice naseljavaju severne krajeve Evrope, Azije i Severne Amerike, osim Islanda, Irske i istočne Kanade. Najjužnija staništa lasica se nalaze u Severnoj Africi. Takođe, čovek ih je doneo sa sobom i na Novi Zeland. Severnoameričke lasice su ranije svrstavane u posebnu grupu, po nazivu Mustela rixosa, ali po mišljenju današnjih stručnjaka ovo razlikovanje je neodrživo. Obično žive u blizini seoskih imanja, livada, na ivicama šuma i slično. U Evropi lasice obično žive u istim oblastima kao i njihovi bliski rođaci hermelini, koji su nešto krupniji ali jako slični. Lasice mogu preživljavati na raznolikim stanovištima, uključujući otvorene šume,poljane,livade,stepe,prerije, polu-pustinje. Lasice izbegavaju duboke šume,peskovite pustinje i otvorena mesta. Dobro se adaptiraju u tundrama. Žive u podzemnim tunelima i na mestima gde se ne mogu lako pronaći. Iako su uglavnom aktivne noću, lasice se ponekad mogu susresti i danju. Žive vrlo samačkim životom, i čak ni parenje ne može proći bez tuče. Ženke se mogu pariti više puta godišnje, ako ima hrane u izobilju. Mužjaci i ženke žive odvojeno jedno od drugog osim za vreme sezone parenja. Ženke imaju sposobnost da odbije druge ženke i mužjake od njenog mesta naseljenosti. Mužjaci, jednom za vreme sezone parenja, pokazuju dominantnost nad ženkama. Lasice su veoma aktivne, i danju i noću. One posmatraju pokrete svoga plena pre nego što napadnu. Poseduju oštro čulo mirisa, sluha dodira i vida. Kao i većina sisara većinom se oslanjaju na svoje čulo mirisa. Prepoznavanjem mirisa komuniciraju međusobno i lociraju plen. Ishrana lasica se sastoji od malih sisara uglavnom glodara. Kada nema glodara lasice se hrane ptičijim jajima. Takođe u nju ulaze i insekti ali i gmizavci. Ekstreme severne vrste se hrane leševima leminga. Mužjaci su bolji lovci i česće love veći plen dok ženke nastavljaju potragu za malim glodarima.Lasice se razmnožavaju jednom ili dva puta godišnje. Sezona parenja je u proleće i kasno leto. Imaju od jednog do sedam potomaka. Embrion se razvija 37 dana najviše. A prosečna masa mladunčeta je 2.60 g. Period reprodiktivne zrelosti ženke je 4 do 8 meseci, a period reprodiktivne zrelost mužijaka je takodje 4 do 8 meseci. U Severnoj Americi, centralnoj Evropi, i bivšem SSSR-u, parenje se može javljati tokom čitave godine, ali najčešće se parenja javljaju u proleće i kasno leto. Nošenje ploda kod lasica traje 34 - 37 dana. Najveći broj mladunčadi se može naći u severnim populacijama. Novorodjenčad teže od 1.1 g do 1.7 g , naborani su, rozE boje, goli, slepi i gluvi. Posle 49 - 56 dana, oni dosegnu dužinu odraslih. Posle 6 nedelja mužjaci su veći od ženki. U 9 -12 nedelja porodične grupa se raspada, i u 12 - 15 nedelja lasice dostižu masu odrasle lasice. Ženke koje su rođene u proleće su polno zrele za 3 meseca i mogu se razmnožavati prvog leta. Ženke rođene u leto i jesen se ne mogu baš najbolje razviti i ne mogu se pariti sve do sledećeg leta. Ženke se brinu za mladunčad sve dok ne postanu dovoljno sposobna da budu nezavisna.Nažalost, kako se bunde od prirodnog krzna smatraju modnim detaljem i prestižom, krznarska industrija je i dalje aktuelna i razvijena privredna grana. Svake godine na farmama za uzgajanje krznašica, koje se uzgajaju isključivo radi dobijanja krzna, živi i umire u neadekvatnim uslovima oko 30 miliona životinja. Svest o okrutnosti koju za sobom povlači industrija krzna je dovela do opadanja ovog broja sa 50 miliona u proteklih dvadesetak godina. Opadanju ovog broja svakako su doprineli i sve strožiji zakonski propisi u razvijenim zemljama Evrope. Dokazi protiv farmi krzna su toliko očigledni i alarmantni, te su mnoge zemlje Evrope preduzele odgovarajuće mere kako bi ovu privrednu granu svele na minimum ili pak ukinule. Dok je u nekim zemljama Evropske unije zabranjeno gajenje životinja radi dobijanja krzna, u drugim su uvedeni tako striktni propisi koji se tiču dobrobiti ovih životinja, a koji obavezuju na obezbeđivanje prirodnih uslova i zadovoljavanje prirodnih potreba ovih životinja.Mišljenja smo da kriterijumi i pravila za dobrobit životinja trebalo bi biti opšte prihvaćeni i kod nas.
Ana Jovanović | 14.09.2023.
Odgovara: Mirjana Pejčić, dr. vet. med., Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beogra P: Imam par pitanja u vezi merkata. Da li se može držati u kući ili stanu? Šta jede? Gde da kupim hranu za njega i da li postoji? Gde ga držati, kakav kavez mu je potreban? Unapred hvala, AnaO: Merkati (lat. Suricata suricatta) su sisari iz porodice mungosa, koji naseljavaju pustinjska područja južne Afrike (pustinja Kalahari). šive u grupama - kolonijama koje imaju do 40 članova, a obično je taj broj manji. Mužjaci su teži od ženki (oko 730 g) i viši (do 35 cm bez repa, a ženke do 25 cm). Mesojedi su i uglavnom se hrane insektima, a jedu i love manje sisare, guštere, zmije i jaja. Donekle su imuni na otrove zmija i škorpiona pa ih love bez problema. Moraju svakodnevno loviti jer nemaju masne rezerve pomoću kojih bi čuvali energiju. Žive u podzemnim jazbinama koje su povezane tunelima i imaju više izlaza. Na čelu kolonije je "alfa" par, koji jedini ima mladunce, a vrlo često iz kolonije proteruju odrasle ženke, koje formiraju nove kolonije sa proteranim mužjacima. Socijalna struktura merkata je jedna od složenijih u životinjskom svetu, a jedinke su čvrsto povezane. Svaki odrasli član ima svoje zaduženje, koje mogu i promeniti. Postoje "babysitteri" koji ostaju blizu jazbine kako bi pazili na mladunce dok ostali članovi love. Stražari stoje na zadnjim nogama i upozoravaju ostale na prisustvo predatora. Učitelji pokazuju mladima kako se lovi, a lovci love plen. Merkati polno sazrevaju sa otprilike godinu dana, a mogu se razmnožavati tokom cele godine. Mladunce donose na svet u letnim mesecima. Graviditet traje 11 nedelja, a najčešće se izlegu četiri mladunca koji se rađaju gluvi i slepi. Iz jazbine izlaze nakon 3 nedelje, a sa šest nedelja se samostalno hrane, uz pomoć starijih jedinki.Osim u pustinji Kalahari, mogu se videti i u zoo-vrtovima koji im omogućavaju optimalne uslove za život. Iako deluju simpatično, ne preporučuje se njihovo držanje u stanovima ili kućama, upravo zbog posebnih uslova u kojima žive i love. Hrane se živim plenom. Nadam se da će Vam ove informacije biti od koristi.
Mirjana Pejčić | 14.09.2023.
Odgovara: Milan Milanović, dr. vet. med., Pet centar, Sentandrejski put 11, Novi Sad P: Htela bih da pitam zašto guskice koje imam svake godine u letnjem periodu postanu nestabilne u nogama i ne mogu da hodaju? Nekima i glava pada i ne prihvataju vodu ni hranu. To se tako ponavlja svake godine, a uvek im je obezbeđena hrana, sveža voda i sklonište od sunca? Hvala unapred,Milica O: Kod gusaka kao i kod drugih ptica pojava bolesti može da se javi usled neadekvatnih uslova držanja, smeštaja, ishrane, usled prisustva bakterijskih, virusnih, gljivičnih i parazitarnih infekcija ili njihovom međusobnom kombinacijom. U zavisnosti od toga koji je sistem organa zahvaćen doći će do pojave određenih kliničkih simptoma bolesti. Kod gusaka kao i kod drugih ptica postoje neke bolesti koje se češće javljaju ili su karakteristične za tu vrstu ptica. Većina ptica je tokom života pretežno dobrog zdravlja ali ukoliko dođe do njegovog narušavanja i pojave vidljivih simptoma često može biti već kasno jer ptice skrivaju znakove bolesti kako grabljivcima ne bi odale utisak da su lak plen. Neki opšti simptomi bolesti podrazumevaju sćućuren stav, glava pokunjena ispod krila, gubljenje ravnoteže, čvorići ili oticanje nekog dela tela, kljucanje perja ili tela, drhtanje, hodanje u krug, neobičan smrad izmeta, spuštanje ili podizanje krila, promenja boje, volumena, učestalosti i količine izmeta, sekrecija iz očiju i/ili nosa, nakostrešeno ili spljošteno perje, otežano disanje, disanje sa otvorenim kljunom, škripanje, sekrecija ili kraste oko nozdrva, šuštanje, povećan ili smanjen apetit, povećana ili smanjena potreba za vodom. Kod dvorišnih ptica u letnjem periodu češće dolazi do pojave bolesti usled visokih temperatura koje dovode do stresa kod ptica i istovremeno pogoduju razvoju patogenih mikroorganizama. Zbog toga se savetuje podizanje opšte otpornosti ptica primenom vitaminsko - mineralnih dodataka u vodi ili hrani, a u slučaju pojave bolesti i primenu nekih antibiotika ili drugih hemioterapeutika (enrocin, sulfamidin i drugi.). Takođe možete izvršiti i dezinfekciju objekta kao i posuda za hranu i vodu. U svakom slučaju Vam savetujem da se pre primene bilo kog sredstva posevetujete sa veterinarom koji će pregledati ptice i po potrebi sprovesti adekvatnu terapiju.
Milan Milanović | 14.09.2023.
Odgovara: Marija Tetkić, dr. vet. med., Pet centar, Sentandrejski put 11, Novi Sad P: Živim na Novom Beogradu u stanu i planiram nabaviti vijetnamsko prase. Da li je moguće da se drže u stanu ako redovno izlaze napolje i da li je legalno? Hvala!O: Vijetnamsko prase (eng. pot-bellied pig), kao što i sam naziv kaže, je vrsta mini-svinja koja potiče iz Vijetnama. Ova vrsta svinja raste do 4 godine starosti, a žive i preko 20 godina. Prema svojim veličinama, koje dosežu kao odrasli primjerci, mogu se uporediti sa srednje velikim do velikim rasama pasa. Takođe, postižu telesnu težinu od 8 kg pa sve do 136 kg. Osim po izgledu i veličini, karakteriše ih i ravne i po strani položene uši, kao i ravan rep. Više o vijetnamskom prasetu je pisala koleginica Mirjana Pejčić dr. vet. med., u tekstu koji prilažem u nastavku Vijetnamsko prase. Za držanje na otvorenom potrebno im je osigurati senovito mjesto, zaštitu od kiše i vetra, kao i suvu stelju za spavanje. Može poslužiti i velika kućica za psa. Kao i psi, zahtevaju trčanje, dnevno po terenu veličine teniskog igrališta. Tokom vrućine vole da se valjaju po vodi (jer se ne znoje). Vrlo su čiste životinje. Kod držanja u manjem dvorištu, nuždu obavlja na jednom mestu, najčešće najudaljenije od mesta gde jedu i spavaju. Vrlo lako ih možete priviknuti na obavljanje nužde na jednom mestu u kući ili stanu. Naravno, mogu se držati u kući, međutim zahtevaju mnogo pažnje i kretanja. Svinje su poprilično inteligentna životinjska vrsta te se kao i mnoge druge životinje mogu poprilično prilagoditi i socijalizovati za život s nama. Međutim, u određenim slučajevima, njihova inteligencija može nam stvoriti i probleme. Naime, one su skoro stalno zaigrane i zainteresirane za okolinu kao i tvrdoglave i osetljive. Stoga, ako im se ne pruži dovoljna stimulacija, rad i igra, postati će im dosadno što često vodi u moguću destrukciju i poremećaje u ponašanju različitog oblika. Ovu životinju je moguće držati u stanu samo ako imate dovoljno prostora. Vijetnamsko prase dostiže veličinu psa velike rase i može biti teško uglavnom oko 50kg. Uz redovnu šetnju i negu, moguće ga je držatati u stanu. Da bi proverili da li je legalno držanje neke životinje u našoj zemlji možete se obratiti Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, departmanu za Veterinu.
Marija Tetkić | 14.09.2023.