Zlatni retriver
Zlatni retriver pripada Grupi 8 po FCI klasifikaciji, koja obuhvata retrivere, cunjavce i pse za vodu. Ova rasa potiče iz Škotske, a njen razvoj započeo je 1868. godine Sir Dudley Marjoribanks, kasnije poznat kao Lord Tweedmouth.
FCI Klasifikacija
Grupa 8 – Retriveri, cunjavci i psi za vodu
Životni vijek
kuća sa dvorištem
Karakteristike pasmine
Visina
mužjaci 56-61 cm; ženke 51-56 cm
Težina
mužjaci 30-34 kg; ženke 25-30 kg
Dlaka
duga, glatka, lagano valovita sa gustom poddlakom
Boja
svi tonovi zlatne
Prosečan broj štenaca u leglu
oko 8 štenaca
Privrženost:
Društvenost s ljudima:
Sklonost lajanju:
Prikladan za život u stanu:
Istorija zlatnog retrivera
Zlatni retriver pripada Grupi 8 po FCI klasifikaciji, koja obuhvata retrivere, cunjavce i pse za vodu. Ova rasa potiče iz Škotske, a njen razvoj započeo je 1868. godine Sir Dudley Marjoribanks, kasnije poznat kao Lord Tweedmouth. Njegova želja bila je da stvori psa koji će biti vešt lovac, ali i pouzdan porodični saputnik. Prvi korak u stvaranju rase bio je ukrštanje mužjaka Nousa, ravnodlakog retrivera, i ženke Belle, koja je pripadala danas izumrloj rasi tweed water španijela. Kasnije su u proces ukrštanja uključeni i irski seter, labrador retriver i bloodhound, čime su dodatno razvijene i usavršene osobine koje je Lord Tweedmouth želeo da postigne.
U svojim počecima, ovi psi su zbog boje dlake smatrani varijantom ravnodlakog retrivera, pa su nazivani "ravnodlaki retriver – zlatni". Tokom prve polovine 20. veka, rasa je postajala sve poznatija, naročito među aristokratima i lovcima, zahvaljujući predstavljanju na izložbama pasa. Godine 1911. osnovan je klub rase i tada je rasa dobila naziv "žuti ili zlatni retriver". Nekoliko godina kasnije, 1920. godine, iz naziva je uklonjen deo "žuti", čime je rasa i zvanično dobila ime pod kojim je danas poznata, zlatni retriver.
Veliku ulogu u standardizaciji rase imala je Winifred Charlesworth, zaljubljenica u ovu rasu, koja je postavila standarde koje je potom prihvatio Kennel Club. American Kennel Club (AKC) je zlatnog retrivera priznao 1932. godine. Nakon toga, rasa se počela širiti po SAD-u, Evropi i drugim delovima sveta, a njena popularnost nastavila je da raste naročito nakon 1940-ih godina.
Zlatni retriveri su razvijani u više linija: kao lovački psi, radni psi za poljske uslove, psi za pomoć slepim i osobama sa invaliditetom, ali danas se najčešće uzgajaju kao kućni ljubimci i izložbeni psi.
Zahvaljujući izuzetnoj inteligenciji, lakoj dresuri i sposobnosti prilagođavanja, zlatni retriveri su, osim svoje izvorne uloge lovačkog psa, postali izuzetno cenjeni vodiči slepih i osoba sa invaliditetom, tragači za drogom i eksplozivima, ali najčešće su verni i nežni porodični psi.
Kako izgleda zlatni retriver?
Zlatni retriver jedna je od omiljenih rasa pasa širom sveta. Njegova zlatna dlaka, plemenit izgled i uvek vedar izraz lica osvajaju na prvi pogled. Ova rasa ne samo da pleni lepotom, već i osvaja srce kao veran i nežan član mnogih porodica.
Mužjaci dosižu visinu u grebenu od 56 do 61 cm, ženke od 51 do 56 cm i težinu između 30 i 34 kg za mužjake i 25-30 kg kod ženki. Generalno gledano im je telo uravnoteženog i simetričnog izgleda.
Čeoni i nosni deo lobanje su jako razvijeni, mada ne grubi. Oči su mu tamnobraon, krupne i izražajne, sa blagim i prijateljskim pogledom koji je karakterističan za ovu rasu. Uši su im srednje veličine, njuška je široka i jaka, a vrat mišićav i pravilno definisan. Grudni koš je dubok, gornja linija leđa je ravna, kao i rep koji je, osim što je ravan, obrastao dugom dlakom i pravi zastavicu. Ne sme biti držan visoko, a uopšte ne preko leđa.
Međutim, jedna od najupadljivijih osobina zlatnog retrivera je upravo njegova prelepa dlaka. Ona je duga, glatka, i lagano valovita. Gornja dlaka ne sme biti kovrdžava, a pod njom je gusta poddlaka, koja ne propušta vodu. Pored toga, dlaka je otporna na niske temperature i vlagu, što je bilo od velikog značaja za njihovu nekadašnju ulogu lovačkih pasa.
Zlatni retriver, kao što mu i ime kaže, dolazi u svim tonovima zlatne, a krzno ne sme biti smeđe ili boje mahagonija. Dozvoljeno je jedino nekoliko belih dlaka i to samo po prsima.
Koja je razlika između američkog i engleskog zlatnog retrivera?
Američki tip zlatnog retrivera je mršaviji u odnosu na engleskog zlatnog retrivera. Odrasli mužjaci dostižu visinu od 58 do 61 cm, a ženke od 55 do 57 cm. Krzno im je gusto i vodonepropusno, svih nijansi. Hod im je slobodan, lagan i dobro koordinisan. Engleski tip zlatnog retrivera (koji je najviše zastupljen u Evropi i Australiji) ima kraću i širu njušku.
Takođe ima kraće noge, dublje grudi i kraći rep. Mužjaci su visoki od 58 do 61 cm, a ženke od 51 do 56 cm. Za Engleski tip, crvena ili mahagoni boja nije prihvatljiva. Ostale su im karakteristike zajedničke.
Karakterne osobine zlatnog retrivera
Zlatni retriver je pas koji gotovo savršeno spaja inteligenciju, snagu i nežnost. Njegova priroda je izuzetno uravnotežena: samouveren je i aktivan, ali istovremeno i umiljat, nežan i pun ljubavi. Ova rasa važi za jednu od najprijateljskijih među psima, što je čini idealnim izborom za porodičnog ljubimca.
Društven i vedrog duha, zlatni retriver uživa u prisustvu ljudi, ali se jednako dobro slaže i sa drugim psima, pa čak i domaćim životinjama. Međutim, njegova tolerancija i blaga narav posebno dolaze do izražaja u odnosu sa decom sa kojom je strpljiv, razigran i nežan. Ipak, kao i sa svakim psom, preporučuje se da odrasla osoba bude prisutna kada su u kontaktu sa vrlo malom decom.
Zlatni retriver poseduje izuzetno dobru memoriju i neiscrpnu želju za igrom, naročito sa članovima svoje porodice. Njegova umiljatost i privrženost vlasnicima često ostavljaju utisak da u njemu ne postoji ni trunke agresije. Ipak, ne može se potpuno isključiti mogućnost da pas reaguje ugrizom (ipak je i ovo pas) jer, kao i kod svake druge rase, to zavisi od okolnosti i načina vaspitanja. No, važno je naglasiti da ova rasa nikada nije uzgajana sa ciljem da ispoljava agresivno ponašanje.
Iako se ne smatra idealnim psom čuvarom jer naprosto obožava ljude i druge životinje, zlatni retriver će uvek lajati kako bi upozorio kada se stranac približi njegovom domu. Na taj način štiti svoj teritorij, ali bez agresije ili napada.
Zahvaljujući svojoj bistroj glavi, poslušnosti i lakoći učenja, zlatni retriveri su danas nezamenljivi u mnogim humanitarnim i spasilačkim zadacima. Često se koriste kao psi vodiči za slepe i osobe sa invaliditetom, terapeutski psi u bolnicama i domovima, kao i tragači za nestalim osobama ili žrtvama u ruševinama.
Danas, milioni zlatnih retrivera širom sveta osvajaju ljude ne samo svojom prepoznatljivom lepotom, već pre svega izuzetnim i predivnim karakterom.
Dresura i vaspitanje zlatnog retrivera
Zlatni retriver spada među najinteligentnije rase pasa na svetu. Njegova izuzetna sposobnost učenja i želja da ugodi vlasniku čine ga jednim od najlakših pasa za dresuru. Ova rasa može bez problema savladati pedesetak različitih komandi, a ono što nauči pamti za ceo život.
Zahvaljujući svojoj bistrini i urođenoj povezanosti sa ljudima, zlatni retriver je često angažovan kao pomoćnik osobama sa invaliditetom. Posebno je uspešan kao pas vodič za slepe, a tokom specijalizovane obuke koja traje svega nekoliko meseci, u stanju je da savlada zadatke poput otvaranja vrata i frižidera, podizanja telefonske slušalice ili guranja invalidskih kolica.
Iako brzo uči i spreman je na saradnju, važno je znati da zlatni retriver ima nežan temperament. Stroge metode, grubi tonovi ili fizička kazna mogu ga zbuniti ili povrediti. Umesto toga, preporučuje se strpljiva, dosledna i raznovrsna obuka puna pohvala i pozitivnog pristupa, a sa dresurom i vaspitanjem dobro je početi rano, dok je štene još malo.
Njegova izražena usmerenost na ljude i snažna emotivna povezanost sa vlasnikom često ostavljaju utisak da razume i najmanju promenu u raspoloženju. Upravo zbog toga, u pravim rukama, može se vaspitati do nivoa poslušnosti koji mnoge druge rase teško dostižu.
Upis na kurs poslušnosti može biti odlična osnova za razvijanje njegovih sposobnosti, ali najvažniji "alat" u radu sa ovim psom uvek će biti ljubav, strpljenje i razumevanje.
Držanje zlatnog retrivera
Nega zlatnog retrivera
Kada je reč o higijeni i nezi zlatnog retrivera, potrebno je svakodnevno četkanje kako bi se uklonila mrtva dlaka i sprečilo petljanje dlake. Ova rasa se linja tokom cele godine, a najintenzivnije u proleće i jesen, pa redovno četkanje pomaže i u smanjenju količine dlake u prostoru u kome pas boravi.
Zbog sklonosti kožnim problemima, važno je redovno proveravati da li ima buva, krpelja ili iritirane kože. Takođe, potrebno je voditi računa o opštoj higijeni: povremeno skraćivati kandže, pregledati zube, uši i oči. Kupanje treba obavljati samo kada je neophodno, i to isključivo šamponom namenjenim psima.
Koje su aktivnosti dobre za zlatnog retrivera?
Zlatni retriver ima izraženu potrebu za kretanjem i fizičkom aktivnošću, veću nego prosečan pas, pa je idealan saputnik aktivnim i sportskim porodicama. Uživa u šetnjama prirodom, plivanju, donošenju predmeta (aportiranju), trčanju uz vlasnika koji džogira ili vozi bicikl, kao i u učestvovanju na kursevima poslušnosti i agilnosti (agility trening).
Kada je zlatni retriver porodični pas, važno je da dobije neku konkretnu "ulogu" ili zadatak, kako bi bio i fizički i mentalno angažovan. Ukoliko se zadovolji njegova potreba za aktivnošću, postaje miran i neproblematičan kućni ljubimac.
Tokom fizičke aktivnosti, naročito trčanja uz bicikl, preporučuje se postepeno uvođenje psa u trening, kako bi se izbegle povrede i kako bi stekao kondiciju. Treba praviti češće pauze, obezbediti dovoljnu količinu sveže vode i izbegavati aktivnosti po velikim vrućinama.
Kod mladih pasa treba biti posebno obazriv iako puni energije, još su u razvoju, pa preterana fizička aktivnost može negativno uticati na zglobove, jer se radi o velikoj rasi koja je sklona problemima sa zglobovima.
Agility trening se preporučuje ne samo kao fizička rekreacija, već i kao način da se vlasnik i pas dodatno povežu. Bez obzira na vrstu aktivnosti, važno je da se pas postepeno uvodi u trening, kako bi izgradio kondiciju i izbegle se moguće povrede mišića i kostiju.
Životni vek i bolesti zlatnog retrivera
Zlatni retriver ima prosečan životni vek od 10 do 15 godina, a pravilna ishrana igra ključnu ulogu u očuvanju zdravlja njegove kože i dlake. Ova rasa je poznata po snažnom apetitu i sklonosti ka gojenju, što je delom rezultat njihove građe. Naime, potkožno masno tkivo kod retrivera ima zaštitnu funkciju jer ih štiti od pothlađivanja tokom plivanja, što im je bila izvorna namena kao lovačkih pasa. Međutim, u gradskim uslovima, gde nema dovoljno fizičke aktivnosti, često ne uspevaju da potroše unesene kalorije.
Zlatni retriveri su genetski skloni problemima sa kožom, dlakom i varenjem. Kod njih se često javljaju i problemi poput displazije kukova i laktova. Osim toga, predisponirani su i za određena oboljenja poput idiopatske epilepsije i akutnog vlažnog dermatitisa (poznatog kao "hot spots"), što je povezano sa gustom poddlakom.
Kod mlađih jedinki može se javiti i juvenilni dijabetes, koji je povezan sa naslednim faktorima i nedovoljno razvijenom funkcijom pankreasa. Takođe, kod ove rase postoji rizik od razvoja tumora slezine i mastocitoma, malignog tumora koji se javlja iz mastocita kožnog tkiva.
Kako odabrati štene zlatnog retrivera?
Prilikom izbora šteneta zlatnog retrivera trebalo bi obratiti pažnju na sledeće: idealno je da štene uzmete sa 8 nedelja starosti. Da štene izgleda zdravo, bez iscetka iz nosa, oka, zainteresovano, živahno, veselo. Uslovi držanja su takođe veoma bitni pa prilikom izbora to se mora uzeti u obzir.
Što se tiče provere naravi šteneta, potrebno je ustanoviti stepen dominacije (koliko je štene uplašeno ili nametljivo). Izuzetno nametljivo štene može u kasnijem dobu ispoljiti dominantni tip agresije. Zatim podjednaka usredsređenost šteneta i na pse i na ljude obećava dobro socijalizovanog psa. Dobar izbor takođe predstavlja štene koje brzo prihvata informacije i ima dobru sposobnost koncentracije.
Zlatnog retrivera treba nabaviti isključivo od proverenog i registrovanog odgajivača koji vodi računa o zdravlju, poreklu i socijalizaciji štenaca.
Zlatni retriver u stanu – da ili ne?
Zlatni retriver je veoma aktivna rasa kojoj je neophodno mnogo kretanja, pa mu nikako ne prija život u skučenom prostoru. Iako se može prilagoditi životu u stanu, tada je važno da mu se obezbedi dovoljno fizičke aktivnosti kako bi ostao zdrav i zadovoljan. Idealno okruženje za ovu rasu je dvorište, gde ima više prostora za slobodno kretanje i igru. Takođe, zlatni retriveri se smatraju prilično otpornima na hladnoću.
U kući sa dvorištem zlatni retriver će uživati u slobodi kretanja i igranju na otvorenom, ali čak i tada ne treba da bude prepušten sam sebi; ovo nije pas koji voli da stalno boravi napolju bez prisustva ljudi.