Ana Jovanovic, DVM


Odgovara:
Ana Jovanović, dr. vet. med.
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd

P: Auto mi je udario psa, retriver, kao posledica otkazali su mu bubrezi. Sada prima infiuzije 3 puta dnevno. Da li postoji mogućnost povratka funkcije bubrega?


O: Zastoj bubrega može biti akutan i hroničan. Akutan zastoj bubrega nastaje naglo, dok je hroničan zastoj bubrega spor i prikriven.

Kod zastoja bubrega, bubrezi nisu u mogućnosti da filtriraju krv od nečistoća. Uremija predstavlja stanje u kojem se u krvi javi veća količina uree i drugih spojeva amonijaka što spušta pH ispod 7. Puferski sastav organizma koji su pod kontrolom bubrega regulišu kiselost krvi i samog organizma. Uremija se javlja kao zadnji stadijum zastoja bubrega.


Akutan zastoja bubrega je zapravo klinički sindrom (skup simptoma) koji se karakteriše naglim smanjenjem protoka krvi kroz bubrege, smanjenjem glomerularne filtracije, ekskretorne funkcije bubrega i porastom azotnih materija u krvi. U oko 75% slučajeva, akutan oblik zastoja bubrega praćeno je oligurijom (smanjeno lučenje mokraće) ili anurijom (prestanak izlučivanja mokraće, odnosno još manje izlučivanje mokraće nego kod oligurije).
Uzroci akutnog zastoja bubrega mogu biti:
- hemodinamski poremećaji (začepljenje krvnih nerava bubrega, diseminirana intravaskularna koagulacija...);

- infekcije - leptospiroza, bakterijske sepse, neke virusne bolesti;
- metabolički poremećaji (hiperkalcemija);
- opekotine, smrzotine, toksini nastali od nekih lekova ili toksini od jetrene ciroze ili akutne upale gušterače;
- bolesti bubrega - akutni glomerulonefritis, pijelonefritis, sistemske bolesti koje zahvataju bubreg;
- starost, povreda, antifriz (ako ga psa slučajno poliže)
- zastoj srca, uznapredovali tumori.


Simptomi bolesti se svode u početku na smanjeno mokrenje i porast azotnih materija u organizmu. Mokraća je tamnije boje i manje gustoće. Kod povećanog unosa tečnosti u organizam mogu nastati edemi i izlivanje u trbušnu šupljinu. Javlja se mučnina i povraćanje, životinja više spava, teško diše. Može doći do proliva i razvijanja gastritisa, nastanka plućnog edema i perikarditisa, kao i različitih sekundarnih infekcija.


U tom slučaju je potrebno psu dati infuziju (intravenski), i staviti ga na medicinsku dijetu i lečiti primarnu bolest.


Hronična bubrežna insuficijencija je klinički sindrom koji karakteriše propadanje nefrona. Zbog propadanja nefrona bubreg prestaje da obavlja osnovne funkcije što uzrokuje postepeno snižavanje glomerularne filtracije. Budući da je oštećena funkcija izlučivanja bubrega, sakupljaju se raspadni produkti metabolizma u organizmu što znači da se u organizmu zadržavaju štetne materije koje bi trebale da se izlučuju putem mokraće iz njega. Nije samo zahvaćena ekskretorna funkcija bubrega, već i endokrina funkcija, pa dolazi do smanjenog lučenja ili potpunog prestanka lučenja eritropoetina što dovodi do smanjenog stvaranja eritocita i anemije. Takođe, dolazi do smanjene sinteze i lučenja D3 vitamina što za posledicu ima promenu u koncentraciji kalcijuma i fosfata. Poremećena je i metabolička funkcija bubrega. Hronična renalna insuficijencija je najčešće posledica šećerne bolesti, policistične degeneracije bubrega, nekih autoimunih bolesti, začepljenja krvnih nerava, infekcije, glomerulonefritisa ili povišenog krvnog pritiska.


Simptomi bolesti su: pojačana žeđ, učestalo mokrenje, drhtanje, a kasnije se mogu javiti i blage nesvestice, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, gubitak telesne težine, fetor ex ore je uremičan (zadah iz usta), proliv, tremor, koža je bledožuta, javlja se svrab, a moguć je i konjuktivitis.
Terapija kod hronične bubrežne insuficijencije je hemodijaliza ili transplantacija bubrega. Jedino kako se odmah može pomoći životinji jeste da se pokuša vraćanje ravnoteže natrijuma, kalijuma i kalcijuma u krvi (elektrolita), regulisanjem acido-bazne ravnoteže i pritiska, i lečenjem anemije. Obavezno je psa potrebno staviti na medicinsku hranu (Royal canin-Renal, RC VetDiet Renal, VET LIFE Canine Renal). Cilj takve hrane je smanjiti količinu fosfora i natrijuma, povećati unos masti, umerena količina visokokvalitetnih belančevina, povećan unos vitamina i veća količina antioksidanata. Medicinsku hranu može nabaviti u dehidriranom ili konzerviranom obliku.


Kod nekih rasa pasa postoji predispozicija za razvoj juvenilnog zastoja bubrega. Tu spadaju koker španijel, samojed i šar-pej. Mnogi od ovih pasa, nažalost, ne dožive ni odraslo doba.


Ukoliko vaš veterinar nije napravili dodatne dijagnostičke pretrage kao što su vađenje krvi (iz krvi se mogu videti stanje pojedinih organskih sistema), pregled mokraće, ultrazvuk, rentgen i dr. molimo vas da u dogovoru sa njim odradite ove analize. Ove dodatne pretrage su izuzetno značajne za određivanje dalje sudbine vašeg psa.

 

OZNAKE:

psi

Afrički tvor - polni ciklus, sterilizacija i higijena

Sledeći članak