ana_jovanovic2a

Odgovara:
Ana Jovanović, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd

P: Da li ujedi krpelja mogu da izazovu neke genetske mutacije kod psa i koje su najopasnije bolesti koje mogu da prenesu krpelji? Hvala. Jovana

O: Krpelji su obligatni ektoparaziti koji se hrane krvlju domaćina. Krpelji prenose veliki broj zaraznih oboljenja, izazivaju lezije koje mogu podleći sekundarnim bakterijskim infekcijama, na mestu ujeda  izlučuju toksine, a ukoliko u isto vreme parazitira veliki broj krpelja na životinji, može nastati anemija, dok kod osetljivijih jedinki i smrt.

Kod pasa u našoj zemlji parazitiraju sledeće vrste krpelja: Haemophisialis inermis, Margaropus calcaratus, Rhipicephalus bursa, Hyaloma excavatum i Dermacentor marginatus. Najopasnije bolesti koje prenose krpelji su: Babezioza, Anaplazmoza, Erlihioza i Lajšmanioza. Do infekcije dolazi nakon što kontaminirani krpelji napadnu ljubimca i u njega inokuliraju parazite. Smatra se da su najčešće invadirani krpelji iz porodica Rhipicephalus i Ixodes.

Ponekad se može naći i limfadenopatija i petehijalna i ekhimotična krvarenja, epistaksa i trombocitopenija. Od trenutka ulaska parazita u organizam napadnute jedinke, do pojave simptoma oboljenja može proći od nekoliko nedelja pa sve i do kraja životaDo infekcije dolazi nakon što kontaminirani krpelji napadnu ljubimca i u njega inokuliraju parazite. Smatra se da su najčešće invadirani krpelji iz porodica Rhipicephalus i Ixodes. U većini slučajeva, ljubimci ne pokazuju kliničke znakove bolesti, a ako i do njih dođe prisutna je letargija, groznica, depresija, anoreksija i gubitak telesne težine. Ponekad se može naći i limfadenopatija i petehijalna i ekhimotična krvarenja, epistaksa i trombocitopenija. Od trenutka ulaska parazita u organizam napadnute jedinke, do pojave simptoma oboljenja može proći od nekoliko nedelja pa sve i do kraja života.
 
Uzročnici pokazuju afinitet prema leukocitima, a kao posledica upalnih procesa pojavljuju se hematološke abnormalnosti (npr. trombocitopenija). Dijagnoza se postavlja na osnovu nalaza morule u cirkulatornim monocitima, neutrofilima ili krvnim pločicama u razmazu krvi prethodno obojenim po Giemsi. Međutim, kako je morula prisutna samo u vreme akutnog stadijuma bolesti, to dodatno komplikuje postavljanje dijagnoze. Od drugih metoda, mogu se koristiti i serološke metode, kao što je: indirektna imunofluorescencija (IF), ELISA. Takođe, u poslednjih nekoliko godine u dijagnostici se dobro pokazala i PCR metoda.

O mogućem oboljenju, babeziozi, smo pisali obilno u prethnodnim odgovorima: Babezioza (piroplazmoza)Babezioza (piroplazmoza) - ishrana i oporavak, Babezioza (piroplazmoza) - ishrana i oporavakBabezioza (piroplazmoza) - ishrana i oporavak i Babezioza (piroplazmoza).


O lajšmaniozi smo pisal u odgovoru Lajšmanioza (Leishmaniosa) i Simptomi i mere prevencije kod zaraznog oboljenja lajšmanioze

U literaturi nema podataka o delovanju krpelja na genetski materijal pasa.

     

 

OZNAKE:

psi

Afrički tvor - polni ciklus, sterilizacija i higijena

Sledeći članak