Tarantula Avicularia Versicolor
Postavio MIRJANA PEJČIĆ
![mirjana](https://cdn.shopify.com/s/files/1/0725/8302/0830/files/mirjana_pejcic_todorovic_web.jpg)
Odgovara:
Mirjana Pejčić, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd
P:Zanima me nešto više o vrsti Avicularia versicolor. Hvala unapred, Mikica
|
Terarijum mora biti dimenzija oko 30x30x40 cm, sa korom drveta kako bi tarantula mogla da se penje. Možete koristiti i nekakav dekor, koji prethodno treba dobro oprati, a grane živih biljaka, obavezno proveriti da nisu toksične za dotičnu vrstu. Podloga je vrlo bitna u terarijumu i trebala bi biti debljine najmanje desetak centimetara. Od podloga se mogu koristiti treset pomešan sa korom drveta ili kora drveta pomešana sa zemljom za cveće. Zemlja ne sme biti tretirana pesticidima, a koru drveta je preporučljivo termički obraditi u rerni ili prokuvati u vodi. Temperatura u terarijumu bi trebala biti 22-29°C, pa je svakako potrebno imati grejač u terarijumu. Temperaturu je potrebno kontrolisati termometrom. Vlaga je takođe vrlo bitna, a treba iznositi 70-85%. Vlagu ćemo održavati postavljanjem posudice sa vodom i svakodnevnim prskanjem terarijuma. Bez dovoljno vlage tarntule dehidriraju i imaju problema sa presvlačenjem. Procenat vlage pratimo postavljanjem higrometra. Ako želite da noću posmatrate tarantulu možete koristii crvene ili plave lampe od 25 W. Terarijum mora imati otvore za ventilaciju, kako se ne bi zadržavala prevelika vlaga, koja dovodi do razvoja pliesni. Tarantule se u prirodi hrane insektima, manjim glodarima, pticama, zmijama itd. Kada tarantula uhvati plen, parališu ga enzimom koji ubrizgavaju. Taj enzim im olakšava i kasnije varenje. Tarantule obično pojedu onoliko hrane koliko im je dovoljno za mesec dana. Nepojedenu hranu obavezno uklonite kako se ne bi razvijala plesan i različiti mikroorganizmi. U kućnim uslovima se najčešće hrane isektima, cvrčcima i crvima. Ako tarantula počne odbijati hranu, to znači da se prejela ili se priprema za presvlačenje.
Ako želimo da se mužjak i ženka pare, moraju biti isključivo iste vrste, odrasli i spremni za parenje. Ženka mora biti dobro uhranjena, kako prilikom parenja ne bi pojela mužjaka. Mužjak će posle poslednjeg presvlačenja napraviti mrežu na koju će položiti spermu. Nakon toga će je uzeti u emboluse na pedipalpima (prednji par "nogu", na kojima se kod mužjaka nalaze sekundarne polne oznake). Embolusi izgledaju kao bodlje škorpiona. Mužjaka je potrebno staviti u transporter, pa u terarijum, kako bi se pre pomirisali. Ako počnu da lupaju pedipalpima po podlozi, spremni su za parenje. Mužjak kukama na prednjim nogama hvata ženku za čeljust, kako ga ne bi napala i za vreme parenja embolusima prenosi ženki spermu u njen genitalni otvor na stomaku. Ženke tri nedelje, pa i do godine dana nakon parenja, slažu kokon i to vertikalno iznad zemlje. Kokon slažu u skrovište, a ponekad ga i ne uspeju složiti pa leglo propada. Dešava se i da ga ženke pojedu. Kokon je građen od nekoliko slojeva u koje pauci polažu jaja. Iz kokona može izaći 30-2000 paukova. Nakon tri nedelje izlaze nimfe prvog stadijuma, koje nakon presvlačenja počnu da se kreću. Tada su to nimfe drugogo stadijuma, koje izgledaju poput adulta, ali nemaju dlake po telu.
Na kraju moram napomenuti da se ženka i mužjak nikada ne drže u istom terarijumu, kao ni podmladak sa ženkom, jer nakon izvesnog vremena dolazi do kanibalizma. Mlade je najbolje smestiti u zaseban terarijum. |
OZNAKE: