Na karapaks su srasli kičma i rebra, što osigurava dodatnu čvrstoću. Čvrstoći pridonose i ljuske, koje sa spoljašnje strane oblažu i karapaks i plastron. Ljuske su izrasline gornjeg sloja kože (epiderma), a po sastavu su vrlo slične ljudskim noktima.
Različiti način života uslovio je i mnoge specifičnosti u građi oklopa pojedinih vrsta kornjača. Neke vrste razvile su oklop koji nije posebno tvrd, pa omogućava delimičnu pokretljivost među kostima. Neke imaju i svojevrsne zglobove na oklopu, bilo na karapaksu ili na plastronu. Koliko god to predstavlja dobru zaštitu od predatora, ne štiti od gubitka vlage pa kornjače sa zglobom na oklopu mogu živeti isključivo u vodi.
Takođe, kod kopnenih kornjača postoje rožnate pločice koje se ne ljušte, već se novi slojevi keratina, koji ih čini, dodaju na već postojeće. Kod kornjača koje borave u vodi dolazi do sezonskog ljuštenja pločica, tj. nove pločice smjenjuju stare.
Povrede oklopa i kože kornjača su vrlo česte, a mogu biti suve i vlažne prirode. Ove druge su uzrokovane gram negativnim bakterijama, neugodnog su mirisa, popraćene krvarenjem i sukrvicom, te upalom tkiva izmedu pločica oklopa. Zanemarivanje može prouzrokovati trovanje krv, što može dovesti do letalnog ishoda.
Kako je za ravnomeran rast oklopa potreban i kalcijum za koštani deo te proteini za rožnati deo, nepravilnom ishranom se može poremetiti unos ova dva bitna elementa u organizam kornjače. Tada dolazi do manjih ili većih deformacija oklopa. To je posebno izraženo kod kopnenih vrsta kornjača jer kod njih ne dolazi do sezonskog ljuštenja rožnih delova oklopa, već "oklop sve pamti". Ova informacija je bitna i za obnovu različitih oštećenja koja se mogu javiti na oklopu.
Na kraju Vam savetujem da svakako posetite veterinara koji će na temelju kliničkog pregleda najbolje proceniti o kakvoj rani, odnosno oštećenju je reč, odrediti terapiju i prognozu, odnosno u potpunosti odgovoriti na Vaše pitanje.
|