Odgovara:
Mirjana Pejčić, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd

P: Kuče je kućno, puni 5 godina u februaru i nikada ranije nije bila bolesna sve do 29. novembra prošle godine, kada je iznenadno počela samo da leži i da se ne pomera, da odbija hranu i da kašlje. Prvo je ustanovljena upala krajnika, a zatim se posumnjalo na štenećak, rađen je test koji je bio negativan iako su svi simptomi ukazivali na štenećak (iscedak iz nosa i očiju, otežano disanje, odbijanje hrane, limfni čvorovi) bila je u jako teškom stanju, zatim su davane infuzije, vitamin C, glukoza. Sa svojih 7 oslabila je na 5 kg. Početa je terapija sa longicefom i vitaminima, primala je inekcije svaki dan -  posle 8 dana kuče je ozdravilo, period bolesti je trajao mesec dana.

Pre longicefa je bila na antibioticima koji su imali samo kratkotrajno dejstvo. Od Nove godine do pre dva dana sve je bilo uredu, bila je jako aktivna i vesela kao i uvek, apetit se vratio, povratila je staru kilažu. Da bi pre dva dana opet počela samo da leži i da se ne pomera, odbija hranu, vodu pije. Jako teško diše, hrče i što je jako čudno - cima glavom ponekad. Veterinarka je danas dala longicef i krenuli smo sa terapijom opet. Ja se sada plašim da to nije neki oblik nervnog štenećaka.
Molim vas za savet. Hvala unapred, Irena

O: Štenećak je veoma kontagiozno (zarazno), virusno oboljenje, pre svega štenadi i mladih pasa, a od koga mogu da obole psi svih uzrasta. Njegova kontagioznost je veoma velika, pa se brzo širi i prenosi na zdravu štenad i nezaštićene pse.

Najteža komplikacija štenećaka je nervni oblik. U poslednje vreme ovaj oblik štenećaka se javlja bez drugih predhodnih simptoma koji su karakteristični za štenećak. Mnogo češće nastaje posle preležanih, već spomenutih komplikacija. Veoma često i kad je terapija dala rezultate i kada je došlo do poboljšanja, može da dođe do pojave nervnih simptoma. Oboljenje uglavnom ima letalan ishod. Ukoliko dođe do ozdravljenja, ostaju teške posledice (oštećenja čula - vida, sluha), pareze i paralize nerava prednjh i zadnjih ekstremiteta, kao i pojava trajnih tikova na pojedinim delovima tela.

Pre nego što dođe do pojave nervnih simptoma, dolazi do promena u ponašanju psa. On je uplašen, često ne prepoznaje vlasnika, a ponekad postaje razdražljiv i agresivan ili se suprotno tome povlači u ugao prostorije gde uglavnom boravi. Jedan od prvih simptoma je učestalo žmirkanje i treptanje, a zatim dolazi do grčeva vrata, lopatice, prednjih i zadnjih ekstremiteta. Posle toga dolazi do paralize naročito zadnjih ekstremiteta, mokraćne bešike i rektuma. Paraliza može da se javi i na interkostalnim mišićima, kada dolazi do brzog uginuća. U ovom periodu bolesti mogu se uočiti i nekoordinisani pokreti i ataksije.

Pratite uputsva Vaše veterinarke, koja je najbolje upoznata sa simptomima i tokom oboljenja Vašeg psa.

Što se tiče otresanja glavom, ono može da se javi i kod upale uha ili respiratornih infekcija, kada životinja pokušava da se oslobodi nagomilane sluzi. Otežano disanje, pospanost, apatija i gubitak apetita su simptomi koji se javljaju kod mnogih oboljenja, a to što pas teško diše i hrče bi možda upućivalo da je u pitanju neka respiratorna infekcija, što se naravno jedino sa sigurnošću može reći nakon kliničkog pregleda životinje.

OZNAKE:

psi

Afrički tvor - polni ciklus, sterilizacija i higijena

Sledeći članak