Nervni oblik štenećaka
Postavio MIRJANA PEJČIĆ

Odgovara:
Mirjana Pejčić, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd
P: Pas mi je dobio štenećak pre 3 nedelje, bio je to običan štenećak, iscedak iz nosa i očiju, temperatura, otekle prednje šapice, apatija i depresija. Bilo mu je bolje malo, kako bi pre par dana noge počele da mu odkazuje, prvo je samo bez orijentacije šepao na zadnjim ekstremitetima, a juče skroz prešao i da ustaje, a o hodanju da ne pričam. Počeo je i da tra glavom i nogama zadnjim i ne može da kontroliše uriniranje. Recite mi, molim vas, kako mogu da mu pomognem. Na terapiji je sa longacefom i vitaminima, ali ne vidim poboljšanje. Koje će mu posledice ostati? Koliko traje lečenje? Da li je uopšte moguće izlečiti nervni oblik štenećaka i koji je procenat izlečenja? Ja sam student na Veterinarskom fakultetu u Beogradu, ali sam početnik, tako da nisam upoznata sa materijom. Molim kolege za savet jer ne mogu više mukicu da gledam kako se muči...Diana |
Njegova kontagioznost je veoma velika, pa se brzo širi i prenosi na zdravu štenad i nezaštićene pse. Najteža komplikacija štenećaka je nervni oblik. U poslednje vreme ovaj oblik štenećaka se javlja bez drugih predhodnih simptoma koji su karakteristični za štenećak. Mnogo češće nastaje posle preležanih, već spomenutih komplikacija. Veoma često i kad je terapija dala rezultate i kada je došlo do poboljšanja, može da dođe do pojave nervnih simptoma. Oboljenje uglavnom ima letalan ishod. Ukoliko dođe do ozdravljenja, ostaju teške posledice (oštećenja čula - vida, sluha), pareze i paralize nerava prednjh i zadnjih ekstremiteta, kao i pojava trajnih tikova na pojedinim delovima tela. Pre nego što dođe do pojave nervnih simptoma, dolazi do promena u ponašanju psa.
On je uplašen, često ne prepoznaje vlasnika, a ponekad postaje razdražljiv i agresivan ili se suprotno tome povlači u ugao prostorije gde uglavnom boravi. Jedan od prvih simptoma je učestalo žmirkanje i treptanje, a zatim dolazi do grčeva vrata, lopatice, prednjih i zadnjih ekstremiteta. Posle toga dolazi do paralize naročito zadnjih ekstremiteta, mokraćne bešike i rektuma. Paraliza može da se javi i na interkostalnim mišićima, kada dolazi do brzog uginuća. U ovom periodu bolesti mogu se uočiti i nekoordinisani pokreti i ataksije. Kod štenećaka smrtnost je veoma velika i kreće se od 70-90%. Preboleli psi ostaju sa trajnim posledicama koje su posebno izraženi na čulima (sluhu, vidu i njuhu). Takođe često nastaju pareze i paralize ekstremiteta i trajni tikovi. U najvećem broju slučajeva , štenad ugine u toku viremije u roku od 2-4 dana. Zavisno od stepena komplikacija, bolest može da traje i par nedelja (2-3 nedelje), a kod nervnog oblika, oboleli psi od paralize mogu da žive i godinu do dve dana. Kod davanja prognoze treba biti oprezan jer se u velikom broju slučajeva bolest završava letalno.
Terapija je pre svega usmerena ka sprečavanju sekundarnih bakterijskih infekcija (antibiotici širokog spektra) i na podizanje opšte otpornosti organizma (vitamini - kod nervne forme posebno vitamini B kompleksa). Ishrana mora biti kvalitetnom i lako svarljivom hranom, bogatom belančevinama. Obolelom psu je potrebno davati što više tečnosti. Kod različitih komplikacija štenećaka potrebno je primeniti simptomatsku terapiju (nadoknada elektrolita, sprečavanje povraćanja, poboljšanje apetita, sprečavanje proliva...).
Obolelom psu treba obezbediti adekvatnu negu, higijenu i uslove držanja.
OZNAKE: