Gljivično oboljenje - dermatomikoza
Postavio MIRJANA PEJČIĆ
Odgovara:
Mirjana Pejčić, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd
P: Imam štene od 3 meseca, patuljastog pinča. Primetili smo da ima na stomaku, na uvetu i na nogama plikove. Naš veterinar kaže da je to glivično obolenje. Dao nam je Canesten kremu da joj mažemo na te plikove, ali joj to ništa ne pomaže. Šta da radimo? Da li da nastavimo da mažemo Canesten kremu ili da uzmemo nešto drugo? Barbara |
Kod pasa najčešće se javljaju gljivične infekcije čiji su uzročnici gljivice iz roda mikrosporium i trihofiton. Važnu ulogu u nastanku gljivičnih infekcija pasa imaju uslovi držanja i nege psa. Gljivična oboljenja, mnogo češće nastaju kod pasa koji se drže u sobnim uslovima. Sintetičke i vunene tkanine predstavljaju povoljna mesta za razvoj gljivica. Ukoliko se one koriste kao mesto boravka, a ne održava se njihova redovna higijena (pranje), onda one postaju glavni izvor infekcije. Infekcija se prenosi direktnim putem - sa psa na psa, ili indirektnim putem - preko predmeta i opreme.
Inkubacija iznosi 7 - 14 dana, a oboljenje kulminira posle 12 - 35 dana. Bolest se karakteriše pojavom okruglih lezija na koži (1 - 3 cm) koje su bez dlake, a većinom je prisutno i perutanje tih delova kože. U kasnijem toku promene se povećavaju i šire, a u sredini ogolelih delova počinje da raste dlaka. Često se javlja i svrab, pa se životinja češe, što može da dovede do oštećenja kože i naknadnog naseljavanja bakterija što komplikuje tok bolesti. Promene kreću od glave, preko vrata, prednjih i zadnjih nogu, a mogu da zahvate i čitavo telo.
Dijagnostičkim metodama (mikroskopskim pregledom dlaka sa mesta prelaska bolesnog u zdravi deo kože, Woodovom lampom, zasejavanjem podloga materijalom uzetim sa promenjenih delova kože), kao i na osnovu kliničkog pregleda i anamnestičkih podataka, veterinar postavlja dijagnozu i propisuje terapiju.
Istovremeno sa lečenjem obolelog psa, treba prostor gde boravi pas očistiti i dezinfikovati.
Veterinar će odrediti način i dužinu lečenja, kao i izbor leka u zavisnosti od stepena oštećenja kože. Lokalna terapija (antimikotični preparati) se sprovodi do negativnog nalaza kulture gljivica. Životinjama čije se stanje ne popravi lokalnim lečenjem u periodu od 2 - 4 nedelje, neophodno je sprovesti oralnu terapiju antimikoticima i eventualno dati i antibiotike, kako bi se sprečile sekundarne bakterijske infekcije. Terapija je dugotrajna (6 - 8 nedelja), a životinja se smatra izlečenom uz negativni nalaz brisa kože. Mnogo više vremena je potrebno dlaci za potpuni oporavak.
OZNAKE: