Odgovara:
Aleksandra Todosijević, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd

P: Bart je naš ljubimac koji će u maju imati 4 godine i rase je SOP. Redovno vakcinisan, dobre uslove življenja ima. Danas je imao napade epilepsije u tri navrata sa razmakom od po sat, sat i po. Veterinar je uzeo mokraću i krv na analizu i rezultati nisu ništa pokazali. Molim Vas da mi odgovorite na pitanja: može li se sa tim živeti, koje lekove treba da uzima i da li je moguće da je on nešto otrovno pojeo i da mu se napad više nikad ne ponovi.
Hvala unapred, Slavica

O: Postoji više definicija i klasifikacija epilepsije.

Epilepsija je samo određen i karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja, dakle epilepsija je samo simptom nekog oboljenja. Oslikava se napadima gubitka ili poremećajima svesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija.

Prva pomoć pri napadu: psa smestiti na mirno i udobno mesto, umerene temperature, na mekšu podlogu. Pomeriti predmete u blizini psa da ne bi došlo do povreda pri nesvesnim trzajima tela psa. Možete gurnuti urolan peškir u usta (uviti peškir poput palačinke i gurnuti u usta da se jezik ne bi povredio usled škljocanja zubima, staviti ga kao da ga je pas zagrizao), svo vreme napada obraćati pažnju da jezik ne zaleti u grlo, ukoliko jezik zapadne, prstima ga treba izvući, jer može doći do gušenja. U toku samog napada NIKAKO NE DAVATI bilo kakve medikamente niti ulivati psu u usta nikakve tečnosti. Nakon napada, odvesti psa veterinaru koji će mu odrediti adekvatnu terapiju.

Možete biti  od velike pomoći veterinaru ako mu detaljno opišete tok i prirodu napada. Posebno obratite pažnju na jačinu, trajanje, simptome i  vremenske intervale na koliko se javljaju napadi. Veterinaru je jedino ovako moguće da sagleda konkretan slučaj, jer po nepisanom pravilu napadi se nikada ne dešavaju u prisustvu veterinara.

Medikamenti koji se daju psima sa epilepsijom imaju zadatak da kontrolišu bolest. Ukoliko je epilepsija posledica bolesti organskog, toksičkog i traumatskog porekla, deluje se na uzrok, a cilj je da se sanira "okidač" koji je doveo do pojave napada. Suština terapije je da sa najmanjim dozama leka epi napadi budu održavani na minimumu. Pri adekvatnoj  terapiji, napadi mogu postati ređi, slabijeg intenziteta, mogu čak i nestati posle nekoliko godina terapije. Ne ukidajte samoinicijativno medikamente. Naglo ukidanje terapije može biti kobno za Vašeg psa.

Nikako sami ne određujte vrstu ni dozu terapijskog sredstva.

Pas sa epilepsijom, uz adekvatnu terapiju, može živeti normalno.

O epilepsiji smo pisali ovde i ovde.

O lečenju epilepsije možete pročitati i ovde.

OZNAKE:

psi

Afrički tvor - polni ciklus, sterilizacija i higijena

Sledeći članak