Odgovara:
Ana Jovanović, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd

 

 

 

P: Imam par pitanja u vezi displazije kukova kod pasa. Zanima me da li je moguće izlečiti i da li postoje posledice posle lečenja? Kako je moguće dobiti tj. kako je izbeči? I kako je prepoznati kod štenaca ili odraslih pasa? Nadam se da ćete mi odgovoriti, unapred sam vam zahvalna!
Pozdrav, Ema

O: Displazija kuka nastaje usled nepravilnog razvoja kokskofemoralnog zgloba velikih rasa pasa. Karakteriše se preteranom pokretljivošću zgloba kuka, što vremenom dovodi do degenerativnih promena zgloba kuka.

Naime preteran rast i razvoj zgloba kuka nije adekvatno ispraćen rastom muskulature i pratećih ligamenata koji ga učvršćuju, što dovodi do nedovoljne stabilnosti zgloba pri pokretu. Nefiziološka pokretljivost zgloba vrši veliki pritisak na zglobne površine i okolno meko tkivo, što vremenom dovodi do degenerativnih promena ireverzibilne prirode. Najčešće se opisuju promene  u vidu skleroze acetabuluma, osteofitoze, fibroze zglobne capsule, subluksacije i luksacije glave butne kosti.

Faktori koji dovode do pojave displazije kuka  su: preteran rast (kada vlasnik štenetu daje veću količinu hrane, koja dovodi do povećanja telesne mase, a time se vrši veliko opterećenje na nedovoljno razvijene kosti i zglobove), previše vežbe, loša ishrana (neadekvatna količina i neadekvatan odnos kalcijuma i fosfora, nedovoljna količina ili kvalitet proteina), a veoma je bitan i nasledni faktor.

Klinički simptomi variraju i nisu uvek u korelaciji sa radiografskim nalazom, što znači da ponekad radiografski snimak pokazuje visok stepen displazije kukova, a pas pokazuje slabe simptome oboljenja, npr. u vidu povremenog  hramanja.

Kliničkim pregledom veterinar može utvrditi labavost zgloba uz pojavu bola, kao i ograničenu ekstenziju i fleksiju ekstremiteta. Radiografija je obavezna specijalna metoda (radi se standardna ventrodorzalna projekcija) pregleda kojom se utvrđuje stepen displazije kukova. U odnosu na to koji je stepen promena na zglobovima, veterinar odlučuje da li se radi  konzervativno ili hirurško lečenje.

S obzirom da displaziju kukova nije moguće izlečiti, terapija se svodi na medikamentozno, nehirurško lečenje, a sprovodi se kod pacijenata u početnim i srednjim stadijumima displazije kukova, kada se primenjuju preparati koji deluju antiinflamatorno i smanjuju bol, uz fizikalne vežbe koje imaju zadatak da ojačaju muskulaturu. Ukoliko je pas gojazan, obavezno je redukovati telesnu težinu, a ograničiti preteranu fizičku aktivnost. Postoje medicinske hrane koje su optimalno izbalansirane i sadrže materije koje su bitne za funkciju zglobova (glukozamin hidrohlorid i hondroitin sulfat).

Hirurška intervencija ima za cilj da smanji mogućnost luksacije zgloba i  da smanji bol.

Prognoza je različita i  zavisi od opšteg zdravstvenog stanja kao i uslova života psa.

Pravilnom ishranom pasa velikih rasa možete u nekom stepenu prevenirati pojavu oboljenja, a redovnom posetom veterinaru (naročito ako ste primetili da paš šepa ili se otežano kreće), kao i radiografskim snimkom iako pas ne pokazuje simptome oboljenja, možete na vreme otkriti postojanje oboljenja i započeti terapiju u početnom stadijumu.

O displaziji kukova, ishrani i dodacima smo pisali ovde.

Sve za Vašeg ljubimca možete pogledati ovde.

OZNAKE:

psi

Afrički tvor - polni ciklus, sterilizacija i higijena

Sledeći članak