Dilatacija - proširenje želuca (Dilatatio ventriculi) i Volvuus - zavežljaj creva
Postavio MIRJANA PEJČIĆ

Odgovara:
Mirjana Pejčić, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd
P: Nedavno sam saznala da su dilatacija želuca i volvulus (mislim da su to stručni termini), najčešći zdravstveni problem koji pogađa nemačke doge, i da je moguć čak i letalan ishod, pa bih Vas molila ako možete da mi objasnite o čemu je zapravo reč i koje su mere prevencije. |
Rizik nastanka je povezan sa genetikom: najveći je kod životinja srednje starosti, velikih rasa, sa dubokim i uskim grudnim košem (irski i gordon seter, nemačka doga, kraljevska pudla, irski vučji hrt, doberman).
Proširenje želuca kod štenadi je posledica neadekvatne ishrane u periodu odbijanja od sise. U tom periodu života, štene je halapljivo i proguta veću količinu hrane. Svakodnevna takva ishrana dovodi do istezanja želudačnog zida, usled toga do smanjenja tonusa, pa hrana u želucu stagnira i proširuje ga. Ovo ima za posledicu zapaljenje sluzokože želuca, katar, smanjeno lučenje hlorovodonične kiseline, gubitak apetita i posledično mršavljenje. Ova pojava nastaje i kada štene ili pas igrajući se proguta neki strani predmet (kamen, drvo, igračka...). Ukoliko odrasli psi uzimaju prekomernu količinu voluminozne ili koncentrovane hrane koja bubri, može doći do proširenja želuca.
Štenad obolela od dilatacije imaju „obešen trbuh“. Kod odraslih pasa koji su konzumirali prevelike količine hrane, do dilatacije dolazi naglo. Akutno proširenje želuca kod odraslih pasa, može nastati i pri normalnom hranjenju zbog spazma pilorusa i posledičnog zaostajanja hrane u želucu. Sekundarno proširenje želuca može nastati zbog ileusa tankog creva. Posledica dilatacije može da bude torzija želuca. Radi se o perakutnom stanju gdje je potrebna hitna veterinarska intervencija.
Simptomi su sledeći: pas je uplašen, sa jakom salivacijom, apatičan i uznemiren. Pokušaji povraćanja su obično bez uspeha. Abdomen je povećan, a trbušni zid je napet i bolan. Vrlo brzo, zbog vrenja nagomilane hrane, nastaje timpanija sa ekstremnom dilatacijom, kada se opšte stanje psa naglo pogoršava, puls je slab i frekventan, disanje ubrzano i otežano. Posebno se uočava izbočenje abdominalnog zida u ksifoidnoj regiji. Prognoza kod akutnih i hroničnih proširenja je u većini slučajeva nepovoljna. Kod štenadi je potrebno duže lečenje, a kod odraslih pasa sa burnim razvojem treba što pre izvršiti hiruršku intervenciju, u protivnom dolazi do uginuća.
Profilaksa, odnosno smanjenje rizika, se ogleda pre svega u pravilnoj ishrani. Hranu davati u preporučenim količinama. Ograničiti uzimanje vode jedan sat pre i jedan sat posle jela. Hranu i vodu davati češće, ali u manjim količinama i sprečiti "prevrtanje" ili slične načine igre.
Volvuus ili zavežljaj creva kod pasa se veoma retko javlja, a kada se javi uglavnom je na tankim crevima. Burna peristaltika kod enteritisa i kontraperistaltički talasi, valjanje i prevrtanje psa, mogu dovesti do ove pojave. Takođe i jake invazije crevnim parazitima mogu uticati na nastanak volvulusa. Usled poremećaja dolazi do potpunog prekida u pasaži, a usled toga crevni sadržaj stagnira, raspada se i vri, a nagomilavaju se gasovi. Povećan obim trbuha, zbog meteorizma creva i želuca, kao i nagomilana količina transudata, vrše pritisak na dijafragmu i dovode do otežanog disanja i poremećeja u radu srca. Pas je apatičan, neveseo, pokunjen, leži sklupčan, ne reaguje na poziv i ne prilazi vlasniku. Pas uporno povraća, izostaje defekacija, a ovi simptomi su osnova za sumnju na ileus (zavežljaj creva). Trbušni zid je tvrd i bolan.
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, palpacije, rengenografije i rengenoskopije sa kontrasnim sretstvom.
Jedini efikasan način uspešne terapije je hirurška intervencija.
OZNAKE: