Odgovara:
Mirjana Pejčić, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd

P: Imam muško štene kavkaskog ovčara staro 3,5 mjeseci. Prije dvadesetak dana počelo je da mu crveni oko i vetrinar je utvrdio da mu je otekla lim. žlijezda pod vratom i crveno oko, dat je neki od antibiotika. Stanje je bilo gore, upala oka i crvenilo je prešlo i na drugo oko. Vakcinisan je 01.04., a počeo da se oseća loše 29.04., tako da drugu vakcinu nije primio. Vetrinar je konstatovao dijagnozu > tt 40,6 i Lymphadenitis et demodicosis 04.05. i daje mu sledeću terapiju: ceftionel s.c. i gentamicin i.m. četiri dana i mast za oči Vezemycin i Otomax za uši. Tempetatora je svih dana bila poviš ena i varirala oko 40 stepeni. Poslije te terapije njemu je bilo gore i lošije, tako da je dva dana poslije toga bio skoro mrtav.

Tri dana smo mu davali infuziju pod kožu. Kod početka terapije smo ga okupali u rastvoru za eliminaciju buva jer su ga i one napale. To kupanje smo trebali ponoviti za sedam dana ili je moj vetrinar u dogovoru sa pomenutim vetrinarom, dao mu jedan dio neke vakcine, a poslije sedam dana još malo te vakcine. Poslije toga mu je davao raznih atibiotika i jos ponešto. Cijelo vrijeme bolest uzimao je vodu, sada samostalno, a kad je bio loše, uz pomoć, isto je sa hranom i nju je neprekidno uzimao i danas je uzima uz pomoć, neće je uzeti sam, mi mu je moramo dati. Sad je oslabio dosta. Limfni čvorovi, a naročito pod vratom su dosta veliki, kao da ima gušu i na nogama su isto otekli. Na početku bolesti ogromna količina krmelja je iscurila iz očiju, poslije toga mu je upala zatvorila oči, proširila na uši i čeljust, a potom i pomalo oko rektuma i oko urogenitalnih organa, ali tu dosta slabijeg intenziteta, oko glave i glava su bili pod ogromnom upalom. Poslije je došlo do gnojno-krvavih upala po njušci i oko očiju. Mokri redovno, ima stolicu skoro redovno. Koža po nosu i oko očiju je bez dlake i sada pravi rane na sve četiri noge. Da pošaljem foto? Još uvijek se moji vetrinari dvoume oko pomenute dijagnoze, kožnog štenećaka, alergije... Šta da radim? Kakve su prognoze?
Pozdrav, Zoran

O: Dijagnostika postojeće bolesti kod životinja podrazumeva čitav niz analiza i dijagnostičkih metoda koje pomažu veterinaru da dođe do zaključka o kojem se oboljenju radi. Važno je razumeti da rezultati ni jedne samostalne analize ne znače decidnu i definitivnu dijagnozu, već se smatraju samo smernicama koje ukazuju na mogućnost nekog od brojnih patoloških stanja. Da bi suzili spektar mogućih bolesti, u pomoć nam dolaze mnoge dijagnostičke metode (biohemijske analize krvi, dermatološka ispitivanja-kožne probe, RTG snimak, ultra zvuk...).

Međutim, nikako ne treba zaboraviti da osnov svake dijagnoze predstavlja klinički pregled životinje koji može uraditi samo veterinar kliničar, koji se baš zbog toga smatra superiornim u donošenju dijagnoze, odnosno dijagnoza se temelji na kliničkom pregledu koji ne može ništa da zameni.

Lymphadenitis je termin koji se upotrebljava da opiše uvećanje limfnih čvorova. Limfne žlezde se uvećavaju deljenjem sopstvenih ćelija, nagomilavanjem zapaljenskih ćelija iz krvi (leukociti) i izuzetno retko nagomilavanjem malignih ćelija. Može biti uvećana samo jedna žlezda ili nekoliko susednih (lokalizovana limfadenopatija), ali mogu biti uvećane sve žlezde (generalizovana limfadenopatija). Limfne žlezde mogu biti akutno zapaljene, prateći zapaljenje u području odakle dolaze limfni sudovi koji iz tog područja vode do same žlezde. Zapaljenje može biti hronično, ako se javlja kao reakcija na hronični zapaljenjski proces u području odakle dreniraju limfni sudovi. Kada se infekcija dogodi, obično odreaguje regionalni limfni čvor, koji postaje uvećan i inflamiran. Upale limfnih čvorova često se javljaju kod akutnih gnojnih upala prouzrokovanih streptokokama i stafilokokama. Iz zapaljenskih žarišta bakterije dolaze u limfne čvorove i tu prouzrokuju zapaljenske promene. Limfadenditis dovodi do povećanja regionalnih limfnih čvorova neretko uz povišenu temperaturu. Ako dođe do gnojne upale, omekšaju limfni čvorovi i javlja se fluktuacija. Ukoliko je prisutna bakterijska infekcija terapija je antibiotska. Uspeh terapije zavisi u prvom redu od pronalaženja uzroka nastanka promena.

Kožnu formu štenećaka karakteriše pojava egzantema na unutrašnjoj strani butina, po trbuhu, skrotumu,ređe po usnama ili drugim delovima kože. Prvo se pojavi eritem (zrvenilo) koji prelazi u sitne papule, a zatim u vezikule veličine zrna kukuruza.

Komplikacija štenećaka je i očni oblik štenećaka. Retko se javlja jednostrano, mnogo češće obostrano. U početku nastaju ulceracije na rožnjači, a može doći i do perforacije rožnjače. Ukoliko dođe do sekundarne bakterijske infekcije, zagnojavanja oka, može doći i potpunog gubitka oka. Prisutna je osetljivost na svetlo (fotofobija), zbog čega pas žmirka ili drži zatvorene oči.

Ne treba izgubiti iz vida da sve komplikacije štenećaka mogu biti pojedinačne, ali mogu i proticati kao dva pa čak i tri oblika zajedno ili jedan oblik prelazi u drugi.

U otkrivanju i lečenju kožnih bolesti etiološka dijagnostika je od velikog značaja i u cilju postavljanja dijagnoze potrebno je izvršiti niz detaljnih kliničkih ispitivanja obolelog mesta na koži. Bez otkrivanja pravog uzroka i njegovog otklanjanja, terapija može biti neuspešna ili delimično uspešna. Zbog neotkrivanja pravog uzroka bolesti česti su recidivi kožnih oboljenja.

Dijagnostika dermatoloških promena podrazumeva pregled kože, dlake i podkožnog tkiva.

U dijagnostičke metode u dermatologiji ubrajamo: uzimanje kožnih skarifikata i uzimanje citološkog brisa kutisa. Takođe je od velike važnosti dijagnostikovati  sekundarne bakterijske infekcije (npr. piodermija, dermatofitoze, demodikoza), zatim identifikacija primarnog uzročnika bilo da su to bakterije, gljivice, paraziti, endokrini poremećaji, alergije, autoimuna kožna oboljenja.
 
Prilikom svih ovih pregleda trebalo bi uzeti u obzior i mesta na kojima se javljaju kožne promene koja su označena kao predilekciona mesta za određenu bolest, ali to ne može biti dovoljnio za definitivnu dijagnozu.

O demodikozi pasa možete pročitati u našim ranijim odgovorima ovde i ovde.

Alergije kod pasa javljaju se kao znak preosetljivosti organizma na različite alergene, koji mogu biti inhalacioni (polen, grinje, kućne prašine i sl.), kontaktni (trava, sredstva za pranje, sintetički materijali), a najčešći uzrok alergija je hrana (belančevine mesa i žitarica), pa samim tim problemi sa kožom kod pasa najčešće su vezani sa njihovom ishranom. Alergijske promene na koži posledica su alergije ili preosetljivosti na hranu, koje mogu biti posledica jednog ili više različitih alergena iz hrane.

Alergeni su najčešće proteinskog porekla, a mogu biti i materije koje nisu belančevine. Kod pasa alergeni koji najčešće izazivaju promene na koži su piletina, ćuretina, govedina, pšenični i mlečni proizvodi.

O alergijama možete pročitati ovde i ovde.

Prema svemu što ste naveli, prilično je teško precizno odrediti dijagnozu, pa se u isto neću ni upuštati. Nekada ni posle kliničkog pregleda i niza dodatnih dijagnostičkih metoda nije moguće postaviti dijagnozu i tada se primenjuje simptomatsko lečenje živitonje (što Vaš veterinar i čini). Pratite savete Vašeg veterinara i neka Vaš pas bude pod stalnim veterinarskim nadzorom, kako bi kolega veterinar, imao potpun uvid u tok oboljenja i eventualne promene toka bolesti.

OZNAKE:

psi

Afrički tvor - polni ciklus, sterilizacija i higijena

Sledeći članak